AK Hajduk - o nama

Stiže nam gomila pošte na klupsku adresu, te faksovi i meilovi sve sa pitanjima šta se dešava kako naši junaci, jesu li živi, jesu li se odselili, jesu li se šta naljutili, pa jesu li ovo ili ono, pa opet brojne obožavateljice i ... Dolaze razni prijedlozi pa se ne možemo odlučiti kako da nastavimo, ali što je najglavnije naši akteri su živi i zdravi kao što i vama žele...Pisat ćemo o njima još...

Četvrtak, 19 veljače 2009

Jučer snig u Splitu, niko ne trenira, dica ne idu u školu, kolaps u prometu po ulicama, na Marjanu niko živ, e ovdje sam se zafrka, na Marjanu dvije zvijeri nasumično rečeno, Đimi u žuto zelenim tajicama, majica sokolska bijela, a Inkognito M u zeleno žutim tajicama, a majica crna treniniraju uz buru ili bolje i slikovitije rečeno oru buru. Smrzotina minus 5, i naglašena bura škura, a oni treniraju ko da je lito, ne pokazuju da im je hladno, već profesionalno izvršavaju trening s mislima uprtim u nadolazeću sezonu. Đimi je radio jedan specijal tunguzijski trening gdje je učestalo eksicitirao samo fosfatni energetski sustav u cilju poboljšanja psihosocio aerobnih sposobnosti, a taj se trening posmatra kao vrhunac izobrazbe mladih i poletnih traktorista u Tunguziji. Opet se vidi da Đimi u svom treningu koristi pamet cilog svita. A Inkognito M on se nije makao dalje od Myanmara i on je također radio jedan trening koji je tradicija u Myanmaru od 2008 godine naše ere, a to je trening jakosti u ritmu tempa izdržljivosti gdje se ciljano djeluje na hormon somatokrinin, spriječavajući negativni utjecaj na neurotransmitere i tako kontrolira psihološki stres što je u njegovim planovima vrlo domišljato i gdje se odmah prepoznaje pravi cilj treninga a to je psihološki udar na Đimijev image. Vrlo prevejano i đavolski maštovito...

Ponedjeljak, 2. veljače, 2009.

Gorak okus, nakon izgubljene zlatne medalje na rukometu, neda se oprat ni Don Perinjonom, kojega je bilo ikvragu. Đimi od žalosti, nije mogao ni pogledat treću bocu, dok je Inkognito M pojeo 4 jastoga sa friškim kavijarom i svakog jastoga je okupao sa dvije boce Don Perinjona orginal, uz dekadentno i polemično psovanje danskih sudaca. Već je notorno klasična priča kako je Đimi odgledao sve naše utakmice, uvijek na braniku te urešen lucidno i pučki sa svim najmodernijim domoljubnim rekvizitima, i uz to krajnje metaforično iscrtan crveno bijelim kockicama po čitavom tijelu, pa čak i po jeziku što je njegov orginalno izbrušen patent. Šta ja tu iman opisivati kada su ga sve svijetske televizije počesto imale u kadru i vrlo fokusirale. I kao što svi znamo sve je dobro išlo dok je Đimi bio iza Maga di Umaga alijas Lina. Po Đimijevom apsolutno licemjernom i lucidnom savjetu Lino kroz čitavu utakmicu čini one, histerično sklepane pokrete obim rukama, kako se čini neprosvijeljenim laicima, a u stvari Lino pomoću onih jednostavno apsurdnih pokreta, magičnim koncima vuče krucijalne taktičko-teoretske poteze kroz cijelu utakmicu, a uz to igračima, na taj naizgled blesavo jednostavan način, nadopunjuje izgubljenu mentalno- mišćnu energiju. Ne treba ni reći da je to sve proizišlo iz Đimijeve umne radionice, pomno i skromno skrivene ispod njegove rafinirano beznadno njegovane bofl frizure u brazdama sive kore. Kad je već riječ o Đimiju, moram otkriti i ovu tajnu, a to je ono što ste svi primjetili, ali se niste zapitali kako ili šta, ustvari nedostajao je osmi padež (kojega moramo pod hitno uvesti u naš jezik za dišpet, a već znate komu). Pakleni su preko noći postali Kauboji, ustvari Đimi se troumio između Kauboji, Medeni i Rajskani i prevladalo je Kauboji zbog Đon Wejna, kojega je Đimi naprosto obožavao zbog njegovog futuristički fundamentalnog aspekta prema domorocima svih vrsta. A kako je uopće došlo do Pakleni, znam već sumnjate da je to bilo djelo Inkognita M, i pogodili ste... pa bi onda bilo kapetan Sotona, pa Lucifer, ali Đimi je to presjekao, dosta je bilo kaže on, i onda pojede oni jedan čevap, šta je osta, a mast mu se je pristojno cidila niz bradu. Ali finalna utakmica je potpuno izmakla kontroli, Inkognito M se ušančio iza francuskog izbornika Claudeo Onesta, i Đimi ga nije nikako mogao izmamiti od tamo, a potrošio je šest čokoladica Milka, kvarat gauda sira, pokušao sa osiguranjem, sa menađerima, sa hostesama (od jedne je Đimi dobija salonsku pest, i to je pretrpija), sa ljubavnicom ali nije ništa mogao, još je, kroz to vrijeme, ostavio jadnoga Lina samog, koji je stvarno izgledao kao izgubljeni Mohikanac, onako iznebuljen i nemušt bez Đimija. I inkognito M je tako nedajući se ometati, neprestano i učinkovito, preko pomoćnika Claudia Oneste, lukavo i pokvareno vodio francusku ekipu prema pobjedi, što se nažalost uz ona dva suca nesretnika, ostvarilo. Opet je lova presudila, dobio je od Francuza pozamašnu sumu zelenbaća, malo tutnio u džep tetki od ona dva izgubljena Danca, došao na banket među naše odglumio domoljuba, poza br. 6, vrlo uspješno, naklopao se kako smo vidjeli raznh recesijskih delcija pa ispričao o Đimiju sijaset hereza i aluzija, da je Đimi nakon toga vrlo ogorčen zbog tih gnusoba, mitski i krajnje klasično, napustio žderačinu i odšetao u nepoznato.

Četvrtak, 29. siječnja. 2009.

Čitavo ovo proteklo razdoblje stizali su mi meilovi, faksovi, pisma, razglednice i računi, a sve sa istom porukom, i upitima punim zabrinutog isčekivanja o našim junacima, posebno su iskazivali zabrinutost za Đimija, pa kako je proveo Novu Godinu, pa kako Božić, pa da li je bio u USA i NASA i sve tako slično, a za Inkognita M su dolazila pitanja najviše o njegovom popršnom ljubavnom životu i ugojenom bankovnom računu. Za Mažu nije pitao niko, osim što sam dobio jedno pismo za koje sumnjam da ga je on sam poslao i evo dijela šta ga je napisao doslovce: " Zašto više i konkretnije ne pišete o sinovima Gospodina Maže ( da točno ovako velika slova), kada su ta dva lijepo razvijena, pametna, romantiča, ohola, egoistična, neotesana, dostojanstvena i talentirana momka skoro zapala u NBA ligu, ali vi ste u vašoj kolumni *tribina jm* sve pokvarili, vi ste krivi, jer niste dovoljno afirmativno, protekcionistički i patetično pisali o njima i njihovim kvalitetama i kvantitetama i tetama... i tako dalje" Neman ja tu šta reć nego se poklopit ušima i pokušati spasiti šta se spasit da. A šta su naši junaci radili u proteklo vrijeme? pa ništa drugo doli kao svi smijerni domoljupci koji misle o svom imageu, utrpali se u skijašku gungulu i pravac Alpe. Sada možete zamisliti nepreglednu kolonu skijaša, a na čelu najnoviji Mercedes trosjed i u njemu Inkognito M sa dvije ljepotice koje na prvi pogled obaraju s nogu svakog prosječnog mačololu. Negdje po sredini kolone Citroen C5, na njima Elan skije, a u portapaku domaća panceta, a za volanom Đimi. Dok je Inkognito M išao u austrijski Flachau, dotle je Đimi otišao na slovenski Krvavac i tamo je uložio puno truda da Slovencima objasni problem Prevlake, dok nisu našli zajednički jezik, teleći u sosu. Opet se vidi da je to onaj stari dobri i lukavi Đimi mirozborac. A Maža, i on je držeći se za image, uvalio se u tu proskibiranu kolonu nametnika, sa svojim oldtajmerom Wataburgom iz 1976. i sanjkama na krovu i sa novo novcatom sportskom kukom na koju je natakao tenis lopticu, a uz to svježe pituranom u krem zelenu boju, koju je ukrasio naivnim crtarijama žutkasto smeđe boje, na što su zlobnici, koji se uvijek nađu tamo gdje ih najmanje očekuješ odmah rekli, da to sve izgleda kao da su se četvrtaši nabacivali blatom po krntiji od auta, e šta je zlobno, zlobno je. Maža, a s njim i njegovi traljavi sinovi i elegantna ženica, bi uspješno prešli granicu i stigli na njihovo crnomorsko odredište, da se nije umiješala politika. Jer svi slovenski carinici i granični policajci su se skupili i pokušali odgonetnut marku guma na Wataburgu, dobro šta se Maža nije mogao sjetiti ni gdje ih je kupio, jer to je bilo jako davno, ali oni ljudi od struke su se tu uzmuvali, pa su ga onda pitali za lance i krajnje glupavo su se počeli smijati kada im je pokazao lance za pasa, nisu ga ni htjeli slušat, dok im je uzalud objašnjavao da ih je posudio od susjeda jer da on i nema pasa. Slovenci su bili neumoljivi, prema jednom dokazanom domoljupcu, pa je on onda indisponirano i retorički napustio njihovu granicu, uz to vidno uzrujan zbog vulgarnog rušenja i diskriminiranja njegovog uzbibanog ugleda, pa otišao sa svojom dragom familijom do jednog snjegovitog brežuljka na obroncima Medvjednice. I dok su se on i njegovi dični sinovi do bespuća i iznemoglosti nasanjkavali, draga majka i supruga je ostala u Wataburgu i polako mezila. Prvo je kao predjelo pojela tri kranjske kobasice, zatim lonac fažola, pa plečku teleću sa kuvanim kumpirima, pa plečku svinjsku sa kukumarima, pa onda šest laganih sendviča od lososa, uz to je popila gajbu ožujskog piva mlakog i na kraju još kao desert pojela tepsiju štrudela od višanja. Malo joj je bila kutija Malbora i to joj je malo pokvarilo apetit, ali nikome nije ništa prigovorila. Ne, nije zaboravila ostatak ljubljene familje, njima je svima priredila po veliki sendvić i to kantun, sa domačom marmeladom i litru mineralne, što su oni onako oznojeni i šprki od valjanja po blatnjavom snijegu sa velikim apetitom pojeli, uz zahvalni smiješak svojoj najmilijoj majci ili supruzi.

Četvrtak, 11. prosinca, 2008.

Evo do čega je doveo kinoslikaći uradak Inkognita M, hm... do općih demostracija u Grčkoj, a zašto? Sve zbog filma "Odisej". Studentarija se naljutila, da kako film o dičnom i imbrlanom mangupčini svjetskog glasa Odiseju, može da se prikazuje prvo u tamo nekom Myanmaru, a ne u kolijevci razbluđa i pijanstva Grčkoj. Studentarija to vrlo smijerno i naučno iznosi svom Parlamentu, a argumente im dodatno potkrepljuju ulične propalice i kriminalci koji u domoljubnom zanosu haraju po trgovinama rekvirirajući stranu i mrsku tehničku i inu robu, a s posebnim domoljubnim nabojem, ako je roba poznatije marke. Inkognitu M je drago ovo šta se događa, još kaže da mu je to svakovečernja fantastična reklama za film, da ga već i Holivud kontaktira, da, da rekao je doslovce kontaktira. A Đimi, pun brige i očaja, spremio je pun kufer i otputovao u Grčku u mirovnu transmisiju, eto ti sudbine, ili sudbe klete. Opet ta nesritna Grčka, i gle patetike, taman je izbavio iz grčkog ropstva fino zabrađenog gospara, i opet put pod noge ...

Četvrtak, 27. studenoga, 2008.

Đimi je već pogledao film "Odisej" i razvukavši usne u širok i svima prepoznatljiv osmijeh, prema očekivanju ništa nije rekao, e ali to je bilo itekako znakovito. Pojavio se u kafiću "Unedogled", da svoju niskost, podari narodu povremeno. Tamo se namjereno našao i Maža, koji je tu zabasao s životnim ciljem da ga se uoči i precijeni. Mažina psihoizrazita karakteristika, koja ga muči i gura na uvid, i to njegovo poremećeno duševno zadovoljstvo, nije samo njegova dekadentna uobrazilja, od toga boluju i pate velikani naše glamur ustreptale javne scene kao božanstvene i plemenito neponovljive prikaze Pokost, Đikan, Big Brothers i slična bulumeta dosadno romantične bratije, a to je ono kad po svaku cijenu moraju biti u iskonskom središtu prigodničarskih izbivanja, koja su prosto nezamisliva bez toga ništavno kavanskog i romantično licemjerskog umiljea. Treba po svaku cijenu izać u novinama, na TV, na internetskim portalima, i još svuda i svagdje te ponegdje gdje dolaze slično poznati i naprasno priznati. Njihov život nije baš tako lak, tu se podnose muke isusove, put do slave je uvijek posut trnjem i bananama. Recimo onaj gospodin konkurencija iz Podstrane se već dobrano raštimao, zamorio te ražalostio. A tek ispadati pametan, uz patvoreni osmijeh nije baš lako ako plaćena služinčad nije negdje u vidokrugu, koja to moraju obznaniti i podebljati klimavo glupson aklamacijom. Treba glumiti moć, neodoljivost, rafiniranost, filozofsku ravnodušnost, bolesnu indiferentnost, zanos, intelekt, snagu volje i karaktera, družiti se sa uvijek namješteno oduševljenim glupanima koji te moraju gledati ko njegovu svjetlost, a što je teže i teže nać, konkurencija nadire ko lavina. Maža tu pliva ko riba na maslinovom ulju u tavi. Manjak istitucionalnog obrazovanja, uspješno pokriva naprasno uštirkanim bezobrazlukom. Đimijeva IQ plafon inteligencija, ne dozvoljava mu velika odstupanja od urođenih grofovskih manira, gdje je skromnost vrlina, a ne mana kao u modernom čoporu, gdje Maža roni ko stiropor. Sada usporediti te dvije individue, Đimija korektnoga i koketnoga i odnosnoga kakvoga smo već upoznali i ubrali i Mažu polučelavog opanjkastog ukravaćenog seljačića, malograđansko svjetskih manira, stečenih na arbajtu u stranskim zemljama, odjevenog u Lakrokodil, Pjerukraden, Seroliver itd, koji ne bira lovu ni sredsva, a ni zdravlje, a ni žuć, da bude viđen. Mažine ambicije u ovim vremenima i nisu neostvarive, a sežu daleko i paralelno sa njegovim moralom, koji nije dvojben. Pošteno je preveslao i prevario bez iznimke sve suradnike i kompanjone, ali uvijek uz bjelosvjetske manire i lucidno mozgarenje. Politički je uvijek pragmatičan, bezazlen i u formi i na braniku, čak bi mu mogao pozavidjeti okorjelo razbludni i dično ljigavi Tomica. U svim situacijama on je aktualan, pa pljuca ili po sebi, svojima ili slabijima, ali uvijek vijerno okrenut najjačima, kojima obilato daje svoju nečuvnu i nastrano bolesnu podršku. Obraz ko opanak, uz parolu o dignitetu i dostojanstvu, to je in, i to je danas naš Maža, usprkos lavini konkurencije.

Petak, 21. studenoga, 2008

Od najboljeg i najtajnijeg agenta ACI kupili smo informaciju i tako saznali da je vladajuća garnitura Myanmara uputila fax preko najboljeg goluba pismonoše, ražalovanom Inkgnitu M i naručila mu da pod nabrzinu zgotovi film "Odisej", u svrhu popunjavanja školskog programa Myanmara iz predmeta "Osnove futur historije". Lako smo preko KM valute saznali nešto više o sadržaju te filmske klasične priče ispričane od irelevantnog autora Inkognita M, koji je uredno koristio kozmopolitsku povjesnu građu Donje Čambrovice i malograđansku argumentaciju. A treba li sumnjati u pučke naučne spoznaje ?. I evo nešto iz sadržaja o tom samoljubivom smutljivcu Odiseju, kojemu ni notorni Raskoljnikov nije do koljena. Joko M Odsej, što je njegovo puno i orginal krsno ime, došao je na svijet, kao sasvim mala beba usrid Čaporica, gdje je proveo burno djetinjstvo. Samohrana majka, lijepa, nježna i općenito strasna Penelopa ga je sa 7 godina, otrala da izučava nauk u Grčkoj, maloj kneževini Makedonskog kraljevstva, koja se tada zvala autokneževina Grčka, ali se povjesničari i dan danas spore o tome je li Grčka tvrdo slovo Č ili meko Ć. Dok se oni spore, ja nastavljam, i u Grčkom gradu Olimpu naš junak je doznao, da je on nezakoniti sin nekog Bosančerosa lutalice po imenu Omer Spaligradić. Taj zločesti cinik i poliglot Omer, lucidno i pronicljivo je po dolasku u Ameriku, (normalno došao je kao slijepi putnik), promjenio ime u Homer i postao lik kultnog i promašenog slikovitog filma Simpsoni. Joko M Odisej se kao odmjereno i usmjereno nastrani dječak volio brčkati u Ohridskom moru i tako se prvo zarazio vodenim kozicama, pa zatim porno filmovima. I kad stasa u mlado momče, zaljubi se u ljubav svoga života, mladu, pakosnu i nespokojnu ribaricu Sirenu, ukompi se sa dva jarana bildermahera i naduvenka Don Kihota i lirski plemenitog čangrižljavca Musu Keseđiju i oni kao trio "Krepandus", i kao svemogući zaštitnici ubogih bogatuna, počeše sprovoditi humani harač od Triglava, brdašca koji će nekad sa okolicom postati dežela, pa do Đevđelije poznatog turskog ski-centra. Pljačkali su i palili, kartali, pili i silovali, koga ili što? pa izrazito normalno, koga drugog doli obijesnu, nadmenu i kočopernu sirotinju. Ognjen i mačem širili su strah, smrad i kulturu, sportom se nisu bavili jer je Odisej bio malo cotav, što treba sakriti, zbog legende koju mu je Musa Keseđija isprepleo. U bici na Waterloou nisu mogli učestvovati, ali imaju opravdanje, bili su jako prehlađeni. Postali face na Balkanu, prava mafija. Htjeli su sebi dodijeliti titule Generala, ali to je postalo prosto ishabano, pa su s gnušanjem odustali. Bile su ih pune novine i TV, i kako ide dalje, postali su idoli pametnih glupana i blaženih licemjera. Cure su se lijepile na njih ko muhe na gulaš, a i neki moderni dečkići, što Musi nije bilo mrsko. I oni su tako carevali u svom vilajetu, koji su nazvali Troja, razumljivo po njima trojici svetaca, kad li se pojave neki mračnjak po imenu Robin Hud i njegov štitonoša Sultan Murat, zvani Lepi. Čim su se ove dvije face pojavile na ekranu je napisalo: THE END - nastavk u 2. dijelu.

Četvrtak, 20, studenog 2008

Nije naodmet zapisati da smo kao tobože slučajno saznali da Đimi u dokolici istražuje tajnu velikog Praska, i tu je prema apokaliptičnim spoznajama, ovaj smutljivi hiper melankolični boem uz pomoć vulgarne sriće izmislio otiske ljudskog genoma. Kada doznamo više nestručnih detalja prvo će ovdje u ovoj slavnoj kronici bit objavljeno. Da li mu se to smiješi Niobelova nagrada, ili je to samo iluzorna aluzija?

Kišni četvrtak,6 studenog,2008.

Evo još sam u Vašingtonu. Taman sam mislija ispred Braun Kuće u parku kupit čevape, sist na klupu i u miru ih pojist, kadli me opet strefi kretenino Maža. Ovo kretenino mi je izletilo od milja, on je inače jedan neobični infantilni histerični razmetljivac, rezignirane i prozaične duše, žalosno sklepanog stasa i lakog nilkonjskog koraka. Opis je objektivno i podlo orginalan, uz svu moguću i nemoguću naglašeno upečatljivu laskavost i moj narušeni kredibilitet. Čim me ponudio sendvičom od domaće slanine s kapulom ko zna odakle, moja istančana i skromna čula bila su mu na raspolaganju. Nemoguće je i rijetko tupaviljivijim mozgovima opisati sve pojedinosti do u detalje, ali ja sam ga ipak saslušao sa najvećom pažnjom ne razumijevajući ama baš ni zerce. Evo te bljezgarije. Dva njegova traljava sina, da da ona traljava, ko bi reka, su na putu da postanu košarkaške zvijezde, ali poanta je da ih nema ko gurati, a on Maža fakwinder, je poznat i priznat svuda po svijetu, ali njegov retardirani moral jedne otmjeno siromašne hulje i njegova uobražena škrta čestitost ne dozvoljavaju mu da se bez stida bilo kome utirava tj. dodvorava. Ipak kako smo bili svjedoci, njega je 17 puta pozivao novi mag Obama, ali on zbog nemoralno nadmočne prirode, kako je on to gore izrekao, nije to iskoristio, a NBA liga samo šta nije startala, i koja je to sad šteta za NBA, a time i za cjelokupnu svjetsku košarku. Onda mi je ispričao do u tančine po sekundama detalje sa zadnje treninig utakmice njegovih rijetko talentiranih sinova, koju je osobno vodio, on Maža. Nešto sam kroz duboki i nemirni sanak pusti zapamtio, a to je da su tatini sinovi igrali basket protiv dvojice najboljih učenika jedne škole, malo su bili retardirani, jer to je ipak specijalna škola, ali to nije puno utjecalo na njihov neosporni kvalitet. Igralo se 3x40 min čiste igre. Prvo trećina je završila 0:0, Mažini sinovi su bili tehnički puno bolji i na visini zadatka, taktički su briljirali u polju, ali su se ispromašivali, koš ih nije išao, sreća ih nije htjela. U drugoj trećini mlade Maže su svojski nagazili, ali opet je bilo 0:0, protivnici su igrali suviše oštro i čak su pogodili koš što je Maža odmah poništio zbog opsajda, ali Mažini sinovi su opet taktički i tehnički bili puno nadmoćniji, opet su briljirali u polju, ali opet ta nesretna srića, tako da nisu uspjeli dati koš. Retard protivnici su i drugi put pogodili koš, ali Maža ga je opravdano poništio jer njegovi sinovi nisu taktički odradili obrambene zadatke. Treća trećina bila je najuzbudljivija jer su mažini sinovi 3 puta pogodili ploču, a jedan put skoro mrežicu. Retard protivnici su opet slučajno pogodili koš, koji je Maža s pravom poništio, jer ne važe slučajni koševi. Opet su mažini sinovi izvukli 0:0, zahvaljujući upornoj i inteligentnoj obrani. Tada sam ja došao sebi, malo sam se razbistrio i pohvalio njegove epohalno-tupoumne i poletne žutokljunce. To je Mažu tronulo do kosti.

Srijeda, 5. studenog, 2008.

Đimiju je pao kamen sa srca, točno na palac od lijeve noge, i sva srića šta su mu postole 4 broja veće, tako da nije bilo nekih većih dižgracija, osim šta mu je speštalo sendvić od tunjevine. Proslavio je pobjedu u najužem krugu, Obamine družine, dao svima naputke kako da se dalje ponašaju i otišao na jak i skroman trening. Ono šta ste vidjeli na TV i ponašanje Đimija u javnosti ne treba prepričavati, jer color slika je rekla sve i još više. Inkognita M niste zapazili, pa niste ni mogli, mangup se negdje sklonio, na neko ekstra tajnovito i providno mjesto. Zna se samo da je kupio skupocjenu bofl bijelu kapuljaču i da je ogrnut tom kapuljačom zadnji put viđen negdje oko St. Louisa, što je izazvalo triumfalno-mističan urnebes slučajno promašenoh očevidjelaca. Odmah nakon proglašenja pobjede Obame i kada su mu svi počeli mahinalno i ulizičarski čestitati, odnekud je đava donija Mažu. On se predstavio kao Đimjev ubožavatelj i sljedbenik, obučen, gle slučajnosti, u bijelu kapuljaču kao Inkognito M, i tražio da personalno i uzajamno čestita Obami. Uzgred je čuvarima objasnio da mu je već ponuđeno mjesto ambasadorskog konzula Kudrovstana, ali da se još kao stidljivo snebiva. Sada promislite koji je to kameleonac, racionalno- konvencionalnog karaktera, do jučer vodeća filozofsko- maltnefizička figura u taboru Johna Luzera, a danas već u taboru Obame Pokajnika i to kao opći kadar, ništa manje niti skromnije. Nakon točno 17 preleta, sa aterirajućim prizemljenjem, preko svih skalina do parka, zdušno potpomognut Obaminim mega grubijanima, baršunaste duše i cmizdravog srca, Maža je napokon sjeo na zelenu travu i odlučno odlučio, ali još ne zna šta. Moja skromna visost, nakon velikodušnog čestitanja Obami u stilu njegove svjetlosti dekatapultiranog Luja XIV, naduveno i neposredno šetajući uz inkriminirani park, svom svojom iluzornom ljepotom nabasala je na Mažu, iznenađenja je bilo na pretek s obje strane, naročito. Ispričao mi je kako ga je Obama 17 puta preko svojih gorila molio da mu ukaže tu čast da mu osobno čestita, ali on se dvoumio, jer da mu je smoking malo umeljan. Povjerovao sam mu svakako. E onda mi je raspreo priču o svoja dva sina koji su takoreći talenti za košarku, i sve potežući me za rukav, jedva jedvice sam mu umakao.

Utorak, 4. studenog, 2008.

Predizborni demokratski cirkus u USA se bliži kraju, Đimijev igrač je na domaku cilja, faca mu se razvukla u predsjednički osmjeh i sve ide svojim nepredviđenim tijekom. Izgleda da se Inkgnito M i DOK nisu uspjeli dogovorit, šta je bilo u pitanju, istražiti ćemo. Inkognito M nije gubio vrijeme, obreo se u Brazilu i na trci Formule 1, na pisti u Interlagosu, po svome, to znači da je na najbrutalniji, najlaskaviji, najzločinačikiji i najtupastiji način režirao da Lewis Hamilton(Mercedes), onako bezobrazno postane svijetski prvak ispred Đimijevog prijatelja i štićenika jadnoga žgoljavka Felipe Messa( Ferari). I šta se zbilo? Inkognito M je, a čemu su milijuni buljookih TV gledalaca u prijenosu svjedočili, kada je sve promozgao i preračunao, izletio je na stazu i nonšalatnim muvanjem rukama i nogama signalizirao Timu Glocku (Toyota)da skoro naglo uspori tako da Hamilton ni kriv, a čudo dužan, pobijedi u ukupnom plasmanu i postane Prvak svijeta u Formuli 1. Kada je to vidio na TV Đimi, njemu je prekipjelo, počeo se gnušati, savjest ga je drmala, ali njegova obazrivost, sujeta, lakoumnost i mudrost nisu dozvolili, da itko u taboru AKKK primjeti da je on ovdje izgubio, jer bi to pogubno djelovalo na već sada planirani moral. Naročito, što je zbiljski i neprirodno, ali uz to malo mistično, je pazio da Barak Obama budući EL Presidente kako mu Đimi iz predostrožnosti već tepa, ništa ne primjeti. Opet dolazi do izražaja Đimijeva skromna, plahovita, čudljiva, tiranska i umjetnička duša, iako u njemu sve kuva,klopara, čvrlja i brbulja, on stojički podnosi sve udare sudbe klete, u interesu naše stvari. Đimi je, da se smiri i pribere sjeo na kamen studeni, ispred Braun kuće i počeo pisati balkaneš haiko poeziju. Evo šta smo uspjeli preko ramena uočljivo vidjeti iz bogato urešenog opusa, što prepisujemo doslovce: "I vaše staze su lijepe diskretne, nebo se žari, u suton" "Gledao sam te sinoć u snu tužan, večera se sasvim ohladila." "Gle male bundeve poslije kiše, eto nam proljeća, maločas." "Izvedi narod moj, bože, kako nam je dozlaboga dosadno" Đimi je ostao dosljedan svom prezreno neumitnom i melodramskom talentu, uzgred budi rečeno "pozlati sve čega se uzme" kako bi rekla moja baba Matuša. Koja umjetnička uobrazilja leži ispod njegove bunovno-despotske fasade, a koji tek istančano lirsko-rodoljubni i razbuktalo-ironični izričaj, to ni najveći štovaoci njegova lika i djela još ne mogu pravolinijski upojmiti. Kada bi bilo koji dosadnjaković sa nekom naprasno prigodničarski prikalemljenom titulom, pokušao analizirati samo osnovni smisao Đimijeve poezije, totalno bi zalutao u labirintu kompromitiranog i surovo osječajnog te razvratno-pronicljivog Đimijevog maksimalno minornog talenta.

Subota,25. lis. 08

Pregovori Inkognita M i DOKa su u galopirajućem tijeku, a odigravaju se u nekoj tajnoj, ali grimizno šarenoj kolibi u Versaju. Inkorporativne odjeke mučnih pregovaranja možete analizirati po kretanju popularnosti i anketama glasača u USA. Razlike između John McKaina i Barak Obame variraju 2-3 % i tako će nas peći na tihoj vatri sve dok se Inkgnito M (tutor Johana) i DOK (papilova) ne dogovore. Razjarena melodrama u Versaju plahovito protiče u otmjenom tonu, ali DOK ludom hrabrošću i ustrajnošću jednog trabakula punog salbuna, drži svoju cijenu i despotski imidž. Kako sam perfidno i licemjerno pretpostavio izašao je veliki satirični sonet na naslovnoj stranici EL KAPUSTO najbezočnijeg lista u Paragvaju. Veliki naslov «DOK širi carstvo» puno govori, ali tek izneseni detalji na 6 gusto tiskanih stranica daju cijeloj priči mračan i zlokoban ton. Konzilij svirepo glupavih psihijatara diltetanski precizno opisuje prirodnu površnost DOKova karaktera i iz toga gataju njegovu zločinačko, prevaransku biografiju, dotičući se kao nehajno njegovih ortografskih i kaligrafskih pa kao još i socijalno duhovnih karakteristika, te njegove nadasve poznate anđeoske ohole i zlonamjerne dobrote. I tako secirajući DOKovu čudljivu fizionomiju i razvratničku mladost, a sanjareći da se više neće vratiti u Paragvaj, nesretno začeta i nepismena čitalačka ergela u Paragvaju imala je dostatno štiva za 10 pa i 15 jutarnjih suhih kava. Da li su sve otkrili i ocrtali, i šta li se krije iza njegove brižno njegovane fasade, jednog pronicljivog dvoličnjaka, to je Danteovo pitanje probitka o nebitnom. Još su detaljno opisali njegov hobi, a to je pompozno gostovanje u posebno interpretiranim zemljama poput Papue Nove Gvineje, Burkine Faso, Burundija,Zimbabwe,Palau,Vanuatu... i njegovo paradiranje u bijeloj kuti kako bi onda izigravao pr.dr.mr.spec. vrača, i tom tiranskom pančoferskom titulom je odmah nogirao domačina vrača. Šta mu je to trebalo? Hm zašto, pa za monstruozno iživljavanje na nigro nosinama, klempastim ušima i uvaljivanje kojekakvih naprava u ona razvaljena čombe usta, dok bi ga crnčuge promatrale izrazom najveće sreće i miline i pobožne zahvalnosti. Vrle i seksi patolažice su to opisale kao ergoterapiju i nadomjestak za godine izgubljene etične pažnje po raznoraznim svjetskim kazamatima. Na ove glasine DOK samo odmahne glavom i promrsi kako su to samo špekulacije nesretno odnjegovanih i lakomih individua, jer da on u stvari nikada nije dolijao nekoj tamo pravdi. Ovoj osobi treba vjerovati i amen. Onaj drugi, u onoj bezbrižno sklepanoj redovničkoj petorci, dosta je tajanstven, i za njega se svašta priča, tako da se ne zna dokle seže mit, dokle zbilja a dokle mu bafe, u podzemlju, kako smo rekli, poznat je kao AS, ima dostojanstven i učtiv hobi. Još uvijek voli specifične brzine, ali ne kao što ste pomislili na autodromu ili auto cesti, ne, ne on ne trpi brzine preko 100km na sat, malo ih se i pribojava. On prvo, obavezno voli brzine po parkingu kad ulazi i kad izlazi i uvijek se osvrne da vidi crni trag od guma, pa ga onda obuzme razbuktala milina. A prava mu je specijalnost veleslalom ispred škola gdje nema ležećih pandura, (njih mrzi iz dna junačke duše) vozit mašinu munjevitom brzinom između najmlađih učenika. Poseban gušt mu je gledati najmanju razularenu dječicu kako izbezumljenih, suznih i razrogačenih očiju pršte na sve strane, tada njega obuzme otmjeno i naduveno i trijumfalno jezovito osječanje. Ovo šta se dešava po Splitu, a sliči, nema nikakve veze sa našim vrlim i otmjeno odrpanim mangupčinom, koji tepa sam sebi "koji sam ja manga, koji sam ja šmokljan". Parapsiholozi ga hvale i govore da to njegov libido zakašnjelo progovara, jer on je u djetinjstvu bio predodređen za skijaškog asa, ali ga je nesretna sudbina obeščastila u ubacila u pokvarenu autoindustriju grijeha

Evo opet sam od najnepouzdanijeg i najkrmeljavijeg žbira ACI dobio horor izviješće, i zbog osobne sigurnosti prepisujem ga doslovce: "Srijeda, 23. october x8,večernje doba, u kultnom i skupocjenom restoranu gdje se sastaje glamour, uštirkani šljam i šušour najpoznatijeg ljetovališta podno sexi brda Marjan, za posebnim stolom našla su se u tajnom razgovoru neobična, zlonamjerna i čudnovata petorka. Na krovovima obližnjih kuća ocrtavale su se siluete snajperista, a stolovi oko njih bili su naprasno ispražnjeni. Pila se tekila, viski i feferijana sa ledom. Na fotelji bez naslona sjedio je DOK i sokolovim okom kroz lente +7 držao cijeli kvart pod opsadom. Tu do njega sjedio je Toni Napolitano Strašni, i uz to oko trbuha teško naoružan, do njega je sjedio bivši vozač formule 1 koji je nekad redovno mijenjao Antona Senu, ali nakon njegove pogibije i njemu se izgubio svaki trag, nadimak mu je AS i on je bio naoružan.To je inače mrka faca ispod šešira širokog oboda, a srčani borac. Do njega je sjedila opskurna osoba, ne bi nikad pogodili da je to Maža, on je iz drugog filma, ne mislim da je manje pokvaren od njih, ali jednom riječju on je više uobražen nego pametan i on je bio naoružan, ali kada je on naoružan onda je opasnost prvo za sebe a onda za sve okolo sebe, sam kaže da to nije zbog dežbijego očiju, jer da mu je to od rođenja, niko nikad ne zna di gleda, pa ni on sam. Do njega je sjedio nečasno otpušteni glavni elektroničar NASA, glavni konstruktor svih elektronskih pomagala u programu APOLO, od pegle na ugljen pa do zadnjeg raketnog štekera i gromobrana. On je poznati markiz de Isso Moller. I on je naoružan do dentijere." Šta li su pričali? Zašto su se javno obznanili? Da li je to alibi ili poruka, i kome poruka, pa poznato je da DOK ne mrči ruke po Hrvatskoj? Trebati će pratiti tisak, naročito moldavski, korejanski i paragvajski?

Oba naša junaka su neizvjesno rastrgana golemim obavezama, što je velik teret za svakog običnog čoveka, ali oni to demostrativno i demokratski izdražavaju, ne dajući povoda za i najmanju sumnju u njihov moral,dostojanstvo, pregalaštvo i kondiciju. Njihov život takoreći protiče u avionu preko Atlantuka smucajući se tamo i amo te po cijelom nebeskom teritoriju USA. Oba su se neštedimice uključila u američku kampanju za glavnog izbornika USA. Đimi nakon što je i sam skromno i s dignitetom mučenika odbio sopstvenu inuguraciju, jer njegov konvencionalni duh ne trpi lakoumnost, dokolicu i neumitnost, srcem, dušom,pimpekom, đigericom i svim ostalim svojim organima i kvantitetama učestvuje bez iluzija u upornoj potpori Barrak Obami, ma šta učestvuje, on blaženo tegli glavni teret svih akcija ove prljave i sumorne kampanje i kako se iz dlana, fažola, kristalne kugle i kvazianketa vidi, anticipirano je uspješan. Dobro, svima nama koji predigru za američke izbore temeljito strepeći proučavamo i astrološki znansveno analiziramo, kristalno je jasno, da golobradi, brzopleti, nepouzdani, plahoviti, maštoviti i neiskusni Barrak ne bi bez Đimija imao nikakve šanse, da je kojim slučajem ostavljen sam na ledini nemilosrdnih i zakulisanih velikosvetskih radnji, koje se sada dešavaju na poprištu devalviranih ljudskih i humanih vrijednosti u ovoj do sada najbezobzirnijoj i do zla boga oklevetanoj kampanji. Slabašna i tankovita leđa Barrak Obame nikako ne bi mogla podnijeti ovako teško breme ni učestale podvale onog samoljubivog vjetrogonje John McKaina bez svesrdne pomoći brigoljubivog, lakoumnog, čudljivog i brižnog Đimija. Đimijeva urođena i nametnuta skromnost opet je na djelu, a toga smo svjedoci jer ni jedna svjetska TV ili neka tiskovina neće ovjekovječiti Đimijevu rabotu, zahvaljući prvenstveno njegovoj obazrivosti, povučenosti i uobraženosti. Ali ako se dobro usredotočite, zabuljite ili izbezumite u masu iza Barraka, dok slovka govor učtivo napisan Đimijevom rukom, lako će te zapaziti jednu balkansku fizionomiju brižljivo začešljanu, izlizanu i prodornog lukavo-čoravog pogleda upereng u preplanulog pulena na pozornici i bit će vam namah sve jasno. U taborište već spomenutog vjetrogonje John McKaina uvalio se Inkgnito M i on tamo vedri i oblači, njegova besida je uvijek zadnja, jer on pošto dobro kuži transcedentalne metode djelovanja Đimija, jedini može da proizvede pobjedu Johna McKaina, inače finog gospodina nakoostriješenih i prezrenih manira i manipuliranih nokata na nogama. Ipak, preko naših izvora u tajnoj agenciji ACI dokotrljalo nam se izvješće u koje nečitko piše što prepisujem doslovce:"Inognito M je danas stupio u vizuelno virtualni kontakt sa najmračnijom osobom podzemlja i nadzemlja južno od Dallasa pa do Santa Fe u Argentini točka kodno ime osobe je DOK sve velika slova točka". Kada sam ovu poruku mejlira u Cuencu (Ekvador), Bogotu(Kolumbija) i Mato Grosso (Brazil) najpoznatijim, najokorjelijim, najbezazlenijim i najsvirepijim istražiteljima organiziraong krvoločnog zločina, dobio sam u roku napolitanka istoznačni emajlirani odgovor: "Ja sam odavno morto ne spominji me više stop uništi sve dokumente o meni non stop" Nakon ovih riječi i meni je zastao dah i čopil me strah, ili da se slikovitije izrazim, uhvatila me trta. Šta sad radit? jel moguće dalje ovo pratit a ne navuć đavla nase?

Đimi je u američkom kongresu odradio uspješno, kao što se i očekivalo, dug prema čovječanstvu, vratio se u domovinu, zadovoljan tom svojom skromnom intervencijom na stabilizaciji svjetske burze. Dočim je stupio na tlo rodne grude, Crobex je odmah počeo rasti, a kada ga je spazio Guverner naše narodne banke, odmah je poručio naciji umirujuće vijesti: "ništa se nebojte, vaš novac je u našim rukama, mi znamo". Moja baba Matuša je odmah otišla u banku i uzela svojih 73 EURa i spremila u čarapu. Samo je rekla: "I ja znam" i prikrstila se. Babe tarabe. Po dolasku u najljepši grad na svitu, Đimi je odmah otišao na Marjan da odradi svoju porciju intervalnog fartleka, što je on zahvaljujući prvenstveno njegovoj fantastičnoj tehnici i lakoći koraka dosta uspješno apsolvirao, iako je bio prisiljen često prekidati trening iz jednog jedinog razloga, a to je njegov praktično znanstveni pristup Marjanskoj stazi. Svi koji treniraju na Marjanu odmah će se složiti, da bi njihovi rezultati na stazi bili puno siromašniji sekundama, pa čak i minutama, da nije Đimijevih nesebičnih savjeta koja dijeli narodski rečeno, šakom i kapom. Ne postoji trkač na Marjanu kojemu je Đimi odbio dati savjet, ne samo odbio već on ima tu altruističku karakteristiku da daje savjete svima ostalim koji se iz pristojnosti suzdržavaju da ga mole za savjet. Jednom momčini elektrokuharu po zanimanju, je objasnio kako je malen rastom, pa da se potrudi narast, naročito u nogama, jer kada mu se produže noge, onda će mu se produžit korak, pa će onda dobiti puno na brzini i visini, čak mu je matematički točno prorekao rezultat, i do u tančine objasnio novu taktiku koristeći svoja znanja iz astrofizike, astrokemije, dijalize, promiskuiteologije, arhestatike i metamatematike. Drugome momčetu od kojih pet banki je savjetovao da na trkama jače lupa nogama i što je moguće da bude u disharmoniji tijela i pokreta, što bi mu protivnike izbacilo iz takta. Opet tako je jednom ljudeskari savjetovao da na svojih 155cm visine i 90 kg težine nabaci još 10 kg, tako da bi se mogao više kotrljati što bi mu po Njutonovom TRX2 zakonu omogučilo brže kretanje uz manji utrošak energije. Jednom 48 godišnjaku atleti, od milja prozvanom metla, od 196cm visine i 53 kg težine(bez postola) je opet savjetovao da reducira 10 kg,tako da bi koristeći rebra kao vektore, mogao iskorištavati snagu vjetra, koji bi među rebrima stvarao vrtlog urnebesnog potiska, što prema Paskalovoj formuli "2XC$W" , garantira 22,7% bolje rezultate. Teško je nama ostalim smrtnicima uopće pokušavati shvatiti tako zamršene izlučevine genijalno izrezbarene sive kore ispod Đimijevog Stenton šešira.

Prošlo je burnih mjesec dana i u međuvremenu se štošta promjenilo, a naši junaci, iz kaljuže prošlosti, kako bi se koji put Đimi slikovito izrazio, nezadrživo jašu naprijed u iskonski nepredvidivu budučnost, obasjanu njihovim djelima i marčapijom, a prožetu njihovim nadama i jasnom isčekivanju blagodati životnih sokova. Mudar uvod, ali takav nam je horoskop, kako bi rekla moja baba Matuša. Ovih dana, naslušali smo se prenemaganja i mudrovanja od američkih ekonomista, a kada su Inkgnita M postavili na čelo Vol Strita, onda su se svi gurali da mu iskažu dužno poštovanje jer da on će ih učiniti basnoslovno bogatima sa svojim nevjerojatnim smislom za biznis i pametna ulaganja. Ta ulaganja u parcele na Mjesecu, gdje bi u dalekoj i bliskoj budučnosti trebala biti izgrađena turistička naselja, u dlaku slična avanturističkim naseljima koja je Đimi projektirao na Baliju, čija je kopija pravno moguća zbog neusklađenosti zakona na Mjesecu i na Baliju, isprve su se pokazala kao dobar biznis i sve je izgledalo kao Novi Nju Dil, kapaće lova na sve strane, "lova do krova" kako bi rekla moja baba Matuša. I sada svi se možemo prisjetiti, ne tako davne, slike gospodina Inkognita kako mangupski lijeno izlazi iz dugačke crne limuzine sa zatamnjenim staklima, polaganim koracima penje se prema ulaznim velebnim vratima Vol Strita, uz bljeskanje bliceva iz buljika koncentrirano usplahirenih fotoreportera, dok se iz okupljenog mnoštva čuje utišani žamor svjetine, koja se došla pokloniti "mister Dolaru" kako su Inkognita M od milja nazivali. Dva uštirkana livreja sa dubokim naklonom otvaraju mu velika mjedena vrata i on ulazi u mramorom obloženi hol gdje ga čeka špalir usiljeno nasmiješenih milijunaša kojima će on u grimiznoj dvorani dijeliti finacijske savjete uz nezaobilazne packe. A on u crnom fraku sa polucilindrom na glavi sa štapom i cipelama ala Čarli Čaplin dostojanstvenošću jednog Bob Rocka nehajno otpozdravlja i galantno jezdećim korakom, lepršavo klizi u svoje radne odaje. Eto tako je bilo sve do onog kobnog dana kada se otkrilo da na Mjesecu nema mora ni jezera u onom dijelu gdje su kupili parcele. Tada je svetska burza krahirala, glasno krc odjeknulo je nadaleko, a on Inkognito M je jednostavno nestao i više se nije pojavio na Vol Stritu. Eno ga na Bačvicama u društvu dvije skandinavke kupa se po cili dan. Zamuti i nestane to je njegov prepoznatljiv potpis. A u međuvremenu je Đimi pokušavao da uđe u Vol Strit i da pokuša spasiti svijetsku burzu od kraha, ali ga uštirkani livreji nisu htjeli nikako pustiti, zbog čega? zbog tute ADIDAS. I na kraju kada je došlo do kraha, tek onda su Đimija odmah pozvali u Kongres i on je u onom svom čuvenom tajnom govoru, koji se nije čuo još od onoga glasovitog govora Jure Wašingtona, kako mu je Đimi nekada tepao, održao takvu lekciju senatorima da su odmah izglasali da se ubrizga 700 milijardi dolara u posrnulu burzu. I sada svi čekamo rezultate, a Inkognito M se smješka, a kako i nebi kad se na njegov račun u Transkrahbank na Filipinima ušuljala stanovita svotica šuštavih zelenbaća.

Evo iz ekskluzivng izvora doznao sam, da se oba dva naša junaka muvaju oko stadiona u Maksimiru. Đimi u kompletnom dresu reprezentacije sa licem išaranim crveno bijelim cvitićima i obavezno gajbom mlakog piva u desnoj ruci, sa hajdukovom zastavom u lijevoj ruci. Inkgnito M se sinoć uvalio među engleske navijaće na Trnju, u škotskom dresu i sa škotskom zastavom, i probudio se u šok sobi na Rebru, a i po rebrima ima modrica koje je dobio od napaljenih i ispaljenih engleskih navijača. Tek je jutros shvatio da Škotska nije grad u Engleskoj i odmah je nabavio dres Celtica i uvalio se među engleske navijaće i opet popio batine. Eno ga sada ispred stadiona, ništa mu nije jasno, ili se tako prepredenjak pretvara, i pije bosansku šljivu.

Situacija je dozlaboga komplicirana, jedva jedvice sam nekao doćukao i doznao šta se to zbilo zadnjeg dana olimpijskih igara. Oba naša junaka kao da su se dogovorili, obreli su se na maratonskoj trci prerušeni bolje od inspektora Kluzoa. Đimi je platio Gashawu Asfawu iz Etiopije, i u njegovom dresu je nastupio, a Inkognito M je prevario Yared Asmerona iz Eritreje i dok se on presvlačio otuđio mu je startni broj i dres i još ga zatvorio u podrum. Nakon trke Inkgnito M mu je donio sendvić i rekao mu da nikom ne govori šta se dogodilo, jer će imati problema sa Bruce Leejom, šta je jadnoga Yareda toliko uplašilo da se uneredio od ljutog straha. Svima nama koji smo pozorno pratili olimpijski maraton sada je jasno da je Đimi došao pjevajući 7. u cilj u vremenu 2;10.52, što je za njega bio jedan lakši trening, ili jedan piknik kako je Đimi to doživio, a i vidjeli smo kako je feštavao na svakoj okrepnoj stanici, gdje su ga uvijek čekale razne delicije uz obaveznu pečenu janjetinu. Inkogniti M je stigao 8. sa rezultatom 2;11,11 , a poduzeo je sve, šta je njegovom mozgu palo u tim trenucima na plavu koru, ne bi li pobjedio Đimija, jer ga je on jedini prepoznao, a i nije mu bilo teško pošto ga je stalno pratio slijedeći njegove tragove. Najprije je jednom kineskom dječaku od 5 godina vrlo brutalno oteo bicikletu i slijedio Đimija dok se bicikleta nije raspala, zatim je jednom invalidu pokušao oteti kolica, ali njegova baba od 92 godine je to munjevitom akcijom spriječila. Inkognito M nije gubio vjeru sebe i jednom indijcu pečalbaru je otuđio rikšu i sa rikšom je slijedio Đimija skoro do cilja, ali ni to mu nije pomoglo, ipak je stigao iza Đimija. Odmah se opravdao da rikša nije bila sportska i da mu je smetao smog. Pa svi što gube se ljute, kako i rekao kauboj glavaš.

Dugo nisam mogao ući u trag obojici naših junaka, ali kod ženskog skoka u vis, napokon smo svi sve vidjeli i bili svjedoci dobrote, domoljublja, privrženosti, zatumbuljenosti, suza i usplahirenosti s jedne strane, a zloće, prevrtljivosti, gramzljivosti, očaranosti, podsmjeha i cinizma s druge strane. Prije nego vas podsjetim na već viđeno kroz tijek skoka u vis, nemogu a da ne spomenem gnusobu od individue pod nazivom Maža, koji mi je stalno prepričavao da zbog čega nije otišao u Peking. Em tu je optužio aerodromsku administraciju kako mu nisu čekirali avionske karte, i da su ga još pitali da li mu ih je crtao sin u dječijem vrtiću, pa kako je nekako došao do zrakoplovnog aviona, pa ga je stjuardesa za uši izbacila kroz prozor, pa je krenuo nagibnim vlakom, pa je vlak ispao iz šina, pa je pošao autobusom... i dosadnjaković se više nije javljao, vjerojatno još putuje. A vidjeli ste i sami kako je Đimi oboružan najdomoljubnijim rekvizitima navijao za Blanku i kako joj je neštedimice davao savjete i on joj je isprve savjetovao da preskoči iz druge 209 i tako pobjedi, što ona od zaglušne huke i buke nije čula i tako je eto nesretno izgubila zlato. Đimi je poslije toga dobre 32 minute bio doslovno skrhan. A, a Inkognito M on se obreo... u čijem taboru?, vidjeli ste i sami, kod Tie Hellebaut. Bio joj je glavni savjetnik, kako tehnički tako i taktički, jer je do u tančine znao i dobro proučio taktiku Blanke. On, Inkogniti M, ljukava ljisica, joj je savjetovao da kod manjh visina skače sve iz drugog pokušaja, tako da nitko ne primjeti šta ona sprema, a trebalo je što je bilo iznenađenje da skoči isprve onu visinu na kojoj Blanka bude rušila, i sve se to u Inkognitovoj pokvarenoj režiji zbilo na visini 205, koja je odmah postala začarana. Pa kako mi možemo ovako naprijed.

Inkognito M prerušen u Japanca viđen je u počasnoj loži, usred japanske delegacije, na otvorenju Olimpijskih Igara, ma šta viđen, ovjekovječen na svim svjetskim televizijama. Tu mu se nema što prigovorit, tu mu treba skinuti kapu, on se voli slikat i pokazivat, ali ideja da se uvali među Japance, moramo priznati orginalna je. Nisam mislio o tome ništa pisat, jer tu smo sve svi vidjeli, ali muči me ovaj incident šta ga je izazvao između kineske policije i Bushovih gorila, to mu nije trebalo. Preobučen u američkog gorilu, nije bilo pristojno štipat za dupe onu kinesku policajku, još ispred muža kineskog policajca. Vjerojatno je, da se mangup nije mogao suzdržat, dobra mačka, a on takav kakav je po karakteru i vokaciji, a uzgred i po lokaciji i eto internacionalne šore. Ma nije ni to kraj, jer niti 6 sati poslije jedna jako slična kineska policajka viđena je, kako kriomice izlazi iz hotelske sobe 406, koja je kao slučajno baš soba Inkognita M. To je bjelosvjetski dar-mar mangup. A Đimi? on je skromno gledao otvorenje Olimpijskih Igara kod kuće na crnobjelom televizoru uz voćne sokove i sendviče od tunjevine sa graškom, i još kaže da se proveo kao nikad u životu. Koje li nepatvorene skromnosti, pristojnosti, uljudnosti, pakosti, dražesti i učmalosti.

Đimiju se Grenland očito i naročito svidio, jer se prema eskimskoj informativnoj agenciji TANEX, nalazi u raskošnom ljetovalištu 600km sjeveroistočno od mondenskog ljetovališta Ktenbenk. Skroman, odlučan, isključiv, neobjektivan, zajedljiv, razrook, prepotentan i istančanog i prefinjenog ukusa odlučio se za najpoznatije mirno letovalište istočno od LA. Caka je u tome što je tamo dan 24 sata i kada se uzme u obzir ta računica, on tu u jednom danu skupi sunca, kao de se tri dana sunča npr. u San Tropeu, gdje je do sada običavo provoditi duga i topla ljeta. Uz to je, od jednog eskimskog starkelje naučio posebnu tehniku sunčanja, koju sam teškom mukom prokljuvio od tetke tog istog starkelje, a štos je u tome, što se do podne treba sunčati pod kutem od 88 stupnjeva i mazati se tuljanovim uljem, a popodne se treba sunčati pod kutem od 36 stupnjeva i mazati se bjelomedvjeđim uljem. U interesu progresa cjelokupnog čovječanstva i razvoja ljetnog turizma na Grenlandu i prosperiteta eskimske kulture i folklora, a izlažući se opasnosti suočenja sa krdom Đimijevih odmjetnika, moj ego ne može odoliti da ovo ne objavi u ovoj svjetski poznatoj kronici. Prije točno 17 sek javio mi se agent kodnog imena TRUBADUR i opisao kako je već u Offenbahu sabotirao Inkognita M, naprije je pokvario autobus pa su "neplanirano" morali spavati u Offenbahu u jednom mlinu, koji je bučao, čavrljao i hrčao čitavu noć, što je potpuno izneredilo Inkognita M, tako da nije cijelu noć mogao oka sklopit i ujutro je bio potpuno iznebušen, da nije uspio poravnati svoju slavnu i skupocjenu periku, što mu je dobrano srozalo ugled u čitavom sjevernom dijelu Offenbaha. Ipak Inkgnito M, koji je odmah naslutio odakle vjetar puše, brižno popravivši periku, pomirljivo je u društvu nekih otmjeno nakinđurenih gospođa čak i pohvalio TRUBADURA, doslovce citiram: " ... i nije neki glazbenik, al što kutije (za instrumente)vuče" .

Ovaj čas slušajući eskimske vijesti doznao sam da je Đimi preplivao 200 kilometara za 49 sati po olujnom i ledenom moru između Sisimiuta na Grenlandu do kanadskog naselja Wile Country u zaljevu Home Bay. Pratnja su mu bila dva lokalna Eskima, dobrano naroljani, koji bi se jako uvrijedili da im tkogod natukne da loču i da su ispičuture, ali ipak to su vrlo pouzdani infantilni i bezčasni svjedoci u raskošnom pubertetu. Njihov kanu za tri osobe izaziva i sije strah svuda oko sebe, i niko normalan ne bi imao hrabrosti otisnuti se u njemu 100m od obale, pa ni po teškoj bonaci. Tako kada se na kraju izanalizira i izfantazira ova odiseja, teško se može zaključiti ko je napravio svjetskiji podvig Đimi preplivavši 200km za 49 sati ili dva naroljana Eskima koji su ga pratili u kanu karampani. Uzgrad rečeno Đimija su Eskimi odmah nazvali TULJAN što je izraz naročitog štovanja među svim plemenima istočno od Maniitsoqa. Đimi je skromno primio tuljanovo pero i u znak zahvalnosti svima se potpisao na iglo, a oni su ga samo zadivljeno promatrali. Koje li ticijanove slike i prilike, a koje divote i sve to u nedirnutoj prirodi, Đimi velikodušno i skroman kakav je oduvjek, nonšalantnim potezima pera piše po igloima svoj plemeniti autogram, a razularena gomila eskimskih odrpanaca i besposličara sa divljenjem i izrazom lica jedne Mona Lise prate svaki njegov gracilni pokret, e da je živ El Greko kako bi on to ovjekovječio. Inkognito M izgleda nije gubio vrijeme, čini se da je pod hitno napustio Aalst, jer iz jednog igloa crvene boje su dopirali čudni i ne čedni zvukovi, čula se pjesma Severine, a razgolićene Eskimke su glasno kikotale, a jedna razgolćena muška noga je virila kroz vrata, i prema mišićavosti i opskurnim tetovažama po tabanima, brzo se dalo zaključiti koji je to razvratnik. (Ovo Đimijevo hrabro brčkanje po vodama oko Grenlanda nema nikakve veze sa preplivavanjem Sredozemlja i svaka slučajnost je isključena)

Život je lutao tijekom svojim, dani su munjevito špartali, kupačice raznih vela paradirale su po plaži, naši junaci su bogatili svoj životopis, a Maža, on je bio dosadniji nego muva brekulja, stalno me je zvao i pričao svoje odvratne i dosadne budalaštine, ne bi li se i on ubacio u društvo slavnih i odabranih. Koga još interesira njegova nogometna karijera, ili njegova borba za ona tri stana, njegove zasluge za pensiju, njegova bioenergija, njegovi talentirani sinovi koji bi mogli uspjeti u svakom sportu, ali ih treneri neznalice mrze, njegov antišarm, njegov nedostatak ljepote koju nadoknađuje antipatčnošču, njegov napudran nos, njegovo špancir odijelo, njegov šaroviti šugaman za plažu... i ko bi sve zapamtija koje još gluparije mi je nabrajao. Priznajem šta se nogometa tiče, moga je upast u prvu ekipu ulice kao lijevi stoper, da je bio malo viši, i da je imao malo više snage, brzine i izdržljivosti, da mu je tehnika bila bolja, tj. da je mogao napraviti bar tri na desnu nogu ili dva na lijevu, ali po njegovoj priči nije da se nije trudio, ali eto nije imao sreće. Da je imao sreće možda bi dogurao do reprezentacije, i ja se slažem, ali bez obzira na njegovu opravdanu nesreću, on je ipak jedna nadasve dosadna i bezvezna individua, sa nedostatkom sreće. Sinovi, njegovi da nisu traljavi... bilo bi nešto od njih. Sva sreća da ih nema još. Đimi koji je do u tančine upoznat sa cijelim slučajem samo je u svom jezgrovitom i plemenitom stilu jednom misli prokomentirao ovaj slučaj, citiram doslovno:" POZNAJE LI SE STABLO, AKO SE NE ZNA KORIJENJE". Kad Đimi nešto reče to je kao amen.

Aalst je pod opsadom, osim ovih nezapamćenih vrućina, zadesila ih je i ova neočekivana natprirodna napast. Gradski oci Aalsta bauljali su iz očaja u očaj, dok im napokon nije sinulo , to jest neko im je šapnuo, pa su poslali specijalnog izaslanika u Afriku, točnije u Angolski gradić Kuvango, odakle ga je tajansveni vodić odveo u selo Unga Bunga, kod najnepoznatijeg i najtajanstvenijeg vrača južne hemisfere skrivenog pod tajnim imenom Batunga Tongo. Batunga Tongo je baš tada mijenjao kokošija pera zataknuta svuda po glavi, onda je mazao i premazivao šarovite boje po čitavom tijelu, i samo ponavljao: degen... Pikaso... degen... Pikaso..., usput krpao šator, ložio vatru, češkao svinju ljubimicu, čeprkao u nosu, mješao kacijolom bronzin koji je visio nad vatrom i iz kojeg je virila kuvana ljudska noga u kupusu, objavio vremensku prognozu urođenicima, ganjao zle duhove slamnatom metlom i brzo strpavši poklon ogledalca i mobitel u stražnji džep, da braća ne vide, saslušao izaslanika Aalsta, pogledao oko sebe i šapnuo mu jedno ime. Izaslanik se sav sretan, što je izvukao živu glavu, vratio u Aalst i prvo šta je rekao, gradskim ocima, bilo je citiramo: "drugi put, nađite drugu budalu". Ipak doznali smo šta mu je rekao vrač. Rekao mu je ime super tajnog agenta ( STA) kodnim imenom TRUBADUR, kojega će gradski oci ubaciti u stan, u kojemu će odsjesti Inkgnito M. TRUBADUR je jedan rashodovani agent KGBa, totalno bez sluha, a umislio da je muzičar, pa se namečija bezobrazno trpat tamo gdje ga i najmanje traže, gdje mu nije mjesto, gdje je dozlaboga dosadan, a to je po raznim svirkama. Obuče se, TRUBADUR ko arambaša, cili u crno, stavi pojas i zatakne unj kuburu, pa ga se svi i popuno plaše. Ljudi mu čak plačaju, on misli i štaviše uvjeren je da mu plačaju grebanje po tamburi, a oni mu plačaju pauze, i još mu plate da im se više ne pojavljuje, il ako dođe ponovo da donese gramofon, pa neka ga navija do mile volje samo neka ostavi tamburu šta dalje od sebe i neka ne otvara usta. Ali bez obzira, na ove navedene karakteristike to je jedan vrlo amoralan gospodin, koji bi mogao dobro pomutiti račune prvoklasnom zloći Inkognitu M.

Nadali smo se da se naši junaci odmaraju, ali ništa od toga, oni svuda oko sebe, pa i daleko od sebe, stvaraju metež, zbrku, zavrzlamu i kaos. Eno u Belgii cijeli tisak i sve TV stanice danima bruje i upozoravaju roditelje da sklone djevojčice od 18 pa do 40 godina, jer u Aalst stiže strašni razvratnik Inkgnito M, Don Huan i srcedrapatelj i srcedripac modernoga doba. U Aalstu je posebna panika, izdan je proglas o općoj opasnosti i prirodnoj katastrofi, sve službe podignute su na najviši stupanj pripravnosti. Gradski oci već danima sastanče i ne znaju šta da naprave, a osim ove prirodne katastrofe, još iz Amsterdama svakodnevno pristižu najvatrenije,najgracilnije, najrazvedenije, najskuplje i najatraktivnije ljepotice noći. Sve te menađerice ljubavi dolaze samo sa jednim ciljem, a to je da samo budu primjećene od InkognitaM, a ako se kojoj posreći, ali to je već u domeni seksi fantastike... pa ni mi nećemo o tome ništa promišljati. Đimi mu je samo poslao SMS jednom jedinom misli, koja sve govori i evo šta mu je napisao: " MANGUPČINO NE BUDI IMPRESIVAN" Vidite, naglasak je na ovom "ne budi", eto na djelu opet Đimijeva skromnost, skrušenost, elokventnost, sebičnost, altruizam, snishodljivost i razbibriga.

Đimi je jučer, mirno šetao uzavrelim ulicama piroteksnog gradića Čakovca, ispirao grlo hladnim pivom, pomalo se kočoperio u tek kupljenom kompletnom dresu Hajduka, nataknute Torcidine kape, sa tri golublja pera, i uz to prolaznicima spominjao rodbinu, žene i ljubavnice, tonom ispod njegove reputacije, i usput im petavao roge. Taman je išao od hotela Aurora prema hotelu Park, zastao sekund u centralnom parku "promjeniti ulje", kad naiđe skupina Torcidaša i dobro ga istambura, oni odoše ostaviše ga da se koprca u prašini, i taman kada je došao k sebi, i malo se otresao, naiđe skupina Bedbluboysa i oni ga opet dobro, dobro istamburaju. Sada je bio ljut, e baš ko ovca, da su sve okolo varnice frcale, i taman se ponovo otresao i donekle došao k sebi, kad naiđoše čuvari nereda, vaspitno ga ispenderče i odoše. Đimi se kasnije kleo da je navijačke rekvizite kupio u Roma i nije znao da su lažni šverceri, i da je bio pijan i mlad, pa nije razaznao da na Torcidinoj kapi ne smije pisati BBB, ni da na zastavi sa magarcem ne smiju biti, opet ta slova BBB, da Torcidašima ne smije vikati Dinamo, Dinamo; da Torcidaši i Bedblubojsi pobjesne kada netko šeta u crnobijelom dresu Partizana, i da nije uočio da su mu Romi na podlakticu tetovirali riječ Delije umjesto Naprid Bili. Eto kako se može izroditi šetnja jednog naivčine po mirnom Čakovcu i kako može osoba, koja ni mrava ne bi zgazila, upast u tolike dižgracije i zaradit komplet čvoruga na tintari. Opet su tisak i TV od svega napravili senzaciju, još su mu natovarili da je udario pandura, a sam samcat mu je naletio na oni saobračajni znak, koji je isčupao iz asvalta onako radi šale, i to nije naletio jedanput već pet puta. Pandur je sam kriv, šta on to ima radit po Čakovcu, i k tomu u pandurskoj uniformi. Sa prvog kata hotela Aurora, jedna osoba sve je to sa velikom pažnjom promatrala. Nije na odmet reći da su mu društvao činile tri lijepe, ali razvratne Mađarice poznate kraljice noći, iz Pečuha grada razvrata, seksa, kriminala i kuhinjskih krpa .

Eto, čini mi se da se bavimo više dokolicom i slobodnim vremenom naših glavnih junaka, nego njihovom osnovnom djelatosti, trčanjem. Ali, u što smo potpuno sigurni, niko ni u jednom časku nije posumnjao da su oni iole zanemarili dnevne obroke kilometraže i specifičnog trkačkog treninga. Oni što više imaju obaveza to više treniraju. Inkognito M je čak uveo neke posebne neponovljive novine u svoj trening, karakterističan u NYanmaru. Evo jedne novine, koja se dešava na jezeru dimenzija 500m u širinu i 300m u dužinu. Inkognito M uzme komad mesa baci u jezero lijevo od sebe jedno 15 do 10m pričeka da tri omanja krokodila, dužine nešto manje od 8m, doplivaju do mesa, a onda skoči desno u jezero i munjevitom brzinom leđnim stilom pliva i pazi da ga krokodili ne ulove. Sa sobom nosi još jedan oveći komad mesa, zlu ne trebalo, kao osiguranje ako se krokodili slučajno suviše približe. Taj mu trening služi za treniranje i podizanje ukupne razine inkreta adrenalina, i održavanje frekvencije koraka. Nakon napornih treninga s velikim zadovoljstvom je vodio vladare Nyanmara u cilju njihove demokratke preobrazbe. Odmah su pustili sve kriminalce iz zatvora, jer su nedvojbeno utvrdili da oni nisu bili kriminalci, već domoljubi koji su težili da se njihova domovina zove Nyanmar, a ne mrsko ime Burma, i oni su zato i iz revolta krali i pljačkali i ubijali. Najsposobnijima, njima 257 su podjelili generalske štrafte, pa tako imamo general-bandit, pa general-šofer, pa general-kondukter, pa general-vodoinstalater, pa general-draguljar, pa general-kokain i takve sve životopisne titule, i sve su ih odmah zaposlili u vojsci i policiji. Ostalima su podjelili niže titule, prema sposobnostima i zaslugama u budučnosti. Najokorjelijima, najmoralinjim, najsadističkomazohističnijim, najčelavijim su namjenili tajne službe i službe za posebne namjene prisilne i tajne zaštite vlastodržaca. A da bi se opravdao pred svijetom njihov broj od 1milion, pronađen je unutrašnji neprijatelj, a to su bili svi intelektualci, svi koji su imali nakakva imanja i svi koji su imali očale a nazvani su kontrarevolucionari ili restauratori Burme ili Burmofili. Za vanjskog neprijatelja izabrana je država Bhutan, normalno u dogovoru sa njihovim vođama.

Iz Myanmara stižu buljuci očekivanih i neočekivanih, vjerojatnih i nevjerojatnih, raznih i zaraznih vijesti u vezi i glede Inkognita M. Prvo osim događaja u Myanmaru stigla je praksom potvrđena vijest da je Inkognito M boravio u Irskoj baš (zašto baš) u vrijeme brojenja referendumskih glasova. Zamiječen je na brojilištima u slijedećim gradovima: Dublinu, Arklowu,Clonmelu Traleeu, Corku, Sligou, Galwayu, kako sa neskrivenim i dozlaboga sumnjivim osmjehom, a u društvu sa najviđenijim, najogavnijim i najmračnijim irskim glamour ološem, napušta glavne pokrajinske centre za kontrolu i brojenje referenduskih listića, što su nakon njihove posjete postala naštimalavišta referendumskih glasova. I šta se poslije dogodilo? Rezultati štetni za Hrvatsku, a korisni za njegovu podzemnu kastu. Od poštenih i zabezeknutih Iraca smo dočuli njegovu neprovjerenu izgovorenu glupariju. Citiramo netočan navod: " domovina će me slaviti" Šta li on bulazni, pa on ništa ne radi da mu se masno ne plati, koji ideali bi njega slavili, ko je to još pokvareniji, bljutaviji ili škicaniji od njega? Ovo je samo bila digresija ali neka se zna, radi povjesne zbilje.

Sada o njegovoj putešestviji po Indokini. Stigao je Inkognito M i prije vremena na aerodrom u Rangoon, dočekan sa najvišim vojnim i civilnim počastima, postrojena djeca iz vrtića su ga vojnički pozdravila i uručili mu lentu Zvijezde Repatice sa telećim rogom u obliku privjeska, što je do te mjere ganulo njegova kamena jetra, da im je od srca poklonio 6 kuna za izgradnju vrtića i dječije vojne bolnice. Prijekorni pogledi visokih dužnosnika Myanmara, jasno su mu dali do znanja kako ne smije suviše razmaziti djecu, jer ne bi bilo dobro da se djeca razvicijaju, što je on odmah isprva odgonetnuo. Nakon prvih razgovora u tvrđavi gdje je odsjedala demokratske hunta, odmah je bilo jasno da on nije doveden i basnoslovno plaćen zbog kulture, već se od njega očekivalo mnogo više i specifičnije. On je kao prokušani i sa odličnim referencama čovjek zapadne civilizacije, trebao uvesti demokraciju u Nyanmar, provesti demokratske izbore po receptu Velikog Brata Rata, ali da na vlasti ostanu svi članovi dosadašnje vojne hunte. Za to bi moja pokojna baba Matuša rekla: "Vuk mora da je sit a ko šiša ovce". Inkognito M je nakon što je pozorno saslušao glavara, uz lukavi i dodvornički smješak (br. 8) samo rekao citiramo:"jao što ste me bili prepali, a ja mislio da ću trebati raditi nešto novo i komplicirano, kad ono pasiji kašalj od zadatka ( iz prirođene predostržnosi i lukavosti nije rekao mačiji kašalj, ne da se on smesti)

Đimi je vrlo teško podnio poraz referenduma u Irskoj, njegova osjetljivost na globalna i lokalna pitanja skoro ga je dotukla i jako ga je uznemirila. Dao je sve od sebe imao sva potrebna jamstva, ali podzemlje, podzemlje je i ovaj put dobilo bitku. Ipak malo ga je osokolio i povratio u život uspjeh, koji je postigao spojivši nespojivo i pomirivši vrckastu i eteričnu Hylari Clinton i Baraku Obamu preplanulog, bistroumnog gospodina, kojega uz to krasi fini duh i tankočutnost srednjeg Zapada.

Maločas, strašnim i vrlo uzrujanim glasom javio se glasoviti menađer Bongo (stvarno ima jak gučak) i evo šta je u jednom dahu odbrusio, citiram: "u tijeku i glede povijesti danas poturica, a sutra nacionalni domoljub". Ovaj baš bunca. E, ali stigla je velika i draga i simpatično utilitarna vijest iz Los Angelesa, Đimijev film "Istina o Titaniku" doživio je 5 milijuntog gledaoca i sve dvorane širom USA su rasprodane u slijedećih 23 dana. Kruži priča da mu ove godine Oskar neće izmaći. Neka zaslužija je. Ovaj Đimijev neponovljivi uspjeh zasjenio je dosadašnje splitske filmske klasike koji su svoju reputaciju također sticali po Holivudu i uz režisere poput Alfreda Hičkoka i Orsona Welsa, pogađate riječ je o osebujnim, neponovljivim, karakterističnim, posebnim, svima prepoznatljivim likovima splitskog asfalta izvjesnoj gospodi Đoniju i Slavi. Recimo film od Đonija "Đoni kradu ti zlato" šezdesetih godina vidjelo je 2 milijuna Amerikanaca, svakako tu treba pridodati zapanjenost i zbunjenost tim filmom i samog Hičkoka. Ali mnogi mladi Splićani nisu ni čuli za ova dva klasika, a šezdesetih i sedamdesetih godina nije bilo osobe u Splitu, koja osobno nije poznavala ove povijesne junake našega grada. Neka su sada, oba stara i po ulici, ali Split će im se u budučnosti odužiti. Nadam se da Đimi neće doživjeti takvu filmsku sudbu. Đimi je uzgred poslao i scenarij za svoj slijedeći film " Matija Gubec prvi gastarbajter". Snimanje filma je uvelike u tijeku, i samo je pitanje dana kada će ugledati svjetla pozornice. Zavirili smo malo u sadržaj i evo kratkog sažetka, iako je strogo zabranjeno, ipak ćemo ekskluzivno nešto reći, razumije se u najboljoj namjeri. Radnja se odvija u hrvatskom zagorju negdje između Gornje i Donje Stubice, Matija Gubec je bio lijepi, mladi i bogati vlastelin, živio je u svom dvorcu na južnom brdu, a malo podalje njega živio je jedan siromašni vlastelin u svojoj brvnari na sjevernom brdu. Taj vlastelin sa sjevernog brda zvao se Franjo Taxi i bio je jako zajedljiv i ljubomoran na Matiju Gupca, da nije birao sredstva i metode samo da mu napakosti. Franjo Taxi je ujutro maltretirao zagorske kmetove i njihove žene naročito, a popodne ih je vozao taxijem i to im masno naplaćivao, ustvari derao ih je, nije imao taksimetra, nije imao klimu, namjerno je pušio u taksiju, nikada nije imao kusur, puštao im samo pjesme Miše Kovača, i sve one zločestoće šta ni današnji taksisti još nisu dostigli. S druge strane Matija Gubec je sa svojim kmetovima postupao humano, čak bolje nego sa svojim pasima, izuzev lovačkih šta je jasno ko dan. Matija Gubec je priređivao puno raskošnih gozbi, na kojima je on osobno učestvovao i uvijek i obavezno sa krunom na glavi, što mu je uvelike povečavalo imiđ među zavidnim plemstvom. Svi njegovi kmetovi mogli su doći tik do samih zidina i uživati u raznim mirisima raznovrsnih jela i bogatoj i raznovrsnoj muzici, svu hranu šta bi preletjela zidine mogli su nesmetano pojesti, a bile su prave delicije. Naročito je bilo odlično i zabavno kada bi gosti uzvanici sve plemići, osim Franje Taxija koji nikada nije pozivan, gađali kmetove kostima i komadima mesa ili drugim specijalitetima, i onaj sretnik koji je bio pogođen imao je čast da sam pojede komad, koji ga je pogodio. Može se zamisliti kako su kmetovi uživali, nakon cjelodnevnog 16 satnog rada u prirodi, zdravog i nadraženog apetita, pa koja čast bila navečer učestvovati u gozbi. Franjo Taxi je svojim kmetovima, bezobrazno i naprasito uzimao jednu osminu od svega uroda, a Matija Gubec je uzimao skromno, korektno i obazrivo, samo jednu trećinu svega uroda, od svojih kmetova, koji su ga zbog toga puno voljeli i poštovali. Ali jednoga dana, dogodilo se veliko zlo, Matija Gubec, upozna jednu lijepu, ali opaku Mađaricu koja mu isiše sav novac, zaočara ga i nagovori da za jeftine pare, maltene mukte, proda dvorac Franji Taxiju, a onda se ona uda za Franju. Matija Gubec razočaran i bez prebijene pare ode trbuhom za kruhom u Njemačku, gdje je kopajući kanale stekao za ono doba dosta velik imetak, ali i reputaciju dobrog radnika, tako da su stoljećima poslije njega Zagorci i ostali seljaci iz naših krajeva odlazili u Njemačku, gdje ih je uvijek čekao dobar i ekskluzivni kopački posao.

Čudni, interesantni, nevjerojatni i magloviti događaji, poput lastavičijeg kljuna, parali su proteklo vrijeme. Kao prvo, pred utakmicu Hrvatska -Turska Inkognito M, viđen je u turskom šatoru kako sa turskim izbornikom Fatihom Terimom pije kavu i sladi se sa rahatlukom, a raskalašenosti društva uz orgijanje, davale su profesionalnost i čar 5 plavih i čistokrvnih arapskih ljepotica. Šta li su oni uz to pričali, i šta li je sve Inkognito M izlanio za dobru paru i vrhunski provod izborniku Fatihu, vidljivo je iz tragičnog rezultata po našu reprezentaciju. Najveći dokaz vrhunske prevare i izdaje, je od Inkognita M poklonjena bijela košulja, u kojoj se Fatih Terim kočoperio kao paun tijekom cijele utakmice, jer uopće nije sumnjao u pobjedu Turaka. Eto kako su nas Turci mogli pobjediti, samo koristeći poturice, i dobro je govorila moja pokojna tetka Matuša "gori poturica nego Turčin". A gdje je pritom bio naš pravi i jedini domoljubac Đimi? Nego šta, potucao se po bečkim trgovima, sav pretvoren od glave do opanaka u crvenobijele kockice, ispijao hektolitre piva i u svakom trenutku bio normalan hrvatski navijač. Za vrijeme utakmice kamera je nekoliko puta zumirala pravog i najšarenijeg i najglasnijeg junaka naših navijača, našeg Đimija. Nakon utakmice morao je čamiti 3 dana u bečkoj apsani samo zato šta je bocom pive pogodio krivog turskog navijača, ustvari gađao je Kemala, a pogodio Ševketa. Austrijska policija nije imala razumjevanja kada joj je lijepo objasnio da je pogriješio u gađanju, pa zna se oni još uvijek misle da smo mi divlji Balkan. Eto dokle te može dovesti jedna greškica, to jest kada ne pogodiš cilj. Druga još strašnija vijest je da je Bongo osebujni menađer Inkgnita M, ucjenio PWCC sa dodatnih 20 milona dolara "inače ništa od Svjetskog Prvenstva u Krosu" kako se izrazio, jer da su oni krivi šta je prodano samo 620 tisuča karata... i još je nabrojio svašta, ali nije to bio razlog, već pismo iz MYAMARA od vojne hunte, koja tamo prvodi demokraciju ognjem i mačem, a kojima se naročito svidio Inkognitov M film " Dioklecijan je istina, a ne mit". Film je i bez njegovog znanja već uvršten u školski program MYAMARA, a Inkognito M bi trebao raditi neke filmove za njihovu avangardnu mladu filmsku industriju, koja bi trebala biti izvrsnija od Vijetnamske.

Ovih dana, svi smo bili svjedoci, velikom broju navijača koji su zaposjeli Austriju i Švicarsku. Svjetski demografi i ekolozi su izračunali da bi dolazak još samo stotinjak navijača u te dvije državice, izazvao ekološku katastrofu kataklizmatičnih razmjera. I zbog toga najvažniji događaj, koji se zbiva u ovo inkriminirano vrijeme, utrke za Profesionalnog Svjetskog Prvaka u Krosu (po verziji PWCC), se skrivaju, a u prvi plan u tisku i TV se gura i forsira nekakav nogomet kao u interesu dobrobiti čovječanstva i te kapitalističko socijaline floskule. Jer da je narodu (kako bi rekao naš Lino) rečena prava istina, mase navijača, koje bi tek onada došle, poharale bi Austrijicu i Švicu ko termiti, ne bi osta kamen na kamenu (kako bi sada ovo rekla moja pokojna baba Matuša). Do sada su održane dvije kros utrke i to između Dobrina u Austriji i St. Gallena u Švicarskoj. U prvoj trci uvjerljivo je slavio Đimi pobjedon za 2 stotinke sekunde ispred razmetljivog Inognita M. Inkognito M je odmah po završetku prve trke izjavio: da mu je Đimijeva publika preglasnim navijanjem remetila ritam, da su metreolozi predvidjeli prosjek temperature +8 stupnjeva, a da je bilo + 9 , da je asvalt bio istrošen, da mu je netko ukrao pisma od mis Kanade, da je vjetar u Alpama pretopal, da mu se mama nije javila na mobitel, da su Švicarci hladni ljudi, da su mažoretkinje imale krive noge, da im pivo nije orginalno, da mu je Casio sat koji je kupio na Ponte Rosu bio pretežak... Đimi je samo poravnao lovorov vijenac zakačen oko vrata, pobjedonosno kao bik Rudonja pogledao oko sebe i uputio jedan karakteristično, dobrodušan, bezazlen i značajan pogled prema totalno slomljenom Inkgnitu M. I šta se zbilo poslije? Inkognito M je otišao u mjesni poštanski ured i zavrtio desetak telefonskih brojeva. Nakon sat vremena na obližnji amaterski aerodrom sletjelo je 59 privatnih aviona iz kojih su izišli mamlazi u crnim odijelima sa crnim očalima nataknutim na nos i svi su otišli u jedan hotel u šumi. Kompletna svjetska mafija i poneki političar su došli pomoći Inkognitu M. Vijećali su cijelu noć, i to je sve šta se zna. A Đimi? on je nakon utrke otišao u susjedno selo i kod seljaka Franza kupio 2 litre orginal mlijeka, od krave na kojoj je pisalo MILKA i otišao malo prileć. Kao što se moglo i očekivati dok je Đimi spavao Banda je skovala pakleni plan, Đimiju su najbolje papuče namazali lojem iznutra i izvana, tako da je u drugoj utrci sada od ST Gallena do Dobrina Inkognito M slavio za neuvjerljivu jednu stotinku sata. Kakva je sada slika bila na postolju? Inkognito M se kočoperi ispod lovorovog vijenca ispletenog od koprive, a Đimi zabezeknuto i nevjericom gleda svoje papuče i ništa ne govori samo vrti glavom kao ono za sebe. O noći koja je naslijedila ove događaje i o pijanoj, razularenoj, razvratnoj gozbi u šumskom hotelu, pričati će pokoljenja preneraženih i zbunjenih Švicaraca iz obližnjih sela.

Stiglo pismo iz Australije, na njemu orginal pečat UN. Đimi ga je brzinom munje otvorio, pa se zamislio, u pismu je pisalo citiramo "GOSPODINE ĐIMI, STOP, NISTE PLATILI STARTNINU OD 3 DOLARA, STOP, NEMATE PAVO NA ŽALBU, NON STOP" Ljudi koji su tuda kao slučajno prolazili samo su čuli kako je Đimi kroz zube izustio: "Pa da, nisam platio startninu, moja grška, ipak je sve bilo pošteno" Tamo malo podalje zamijećen je Inkognito M kako se smijulji i ljudi su čuli kako mrmlja citiramo ljude: " koja startnina to nije nigdi pisalo, nisam je platio ni ja, ali ja sam platio sucima ručak.." i sve je nešto mrmljao u tom stilu, smijuljio se i šeretski pogledavao u pravcu Đimija.

Đimi još i danas obilazi poštu, vrlo je indisponiran, tužan, razočaran, depresivan, i bez obzira na jučerašnji fantasičan trening, koji je napravio na Marjanu, gdje je radeći dionice od 400m, uspješno stimulirao anaerobni metabolzam, na tajnim naučnim dostignućima, kojih je cilj bio što manja proizvodnja laktata u radnoj muskulaturi, i brzo difundiranje te male količine mliječne kiseline u mišiće koji nisu obuhvaćeni radom. Bez obzira na ovu optovanu praktičnu potvrdu najnovije terije treninga, on još ne može shvatiti ni preboliti veliku nepravdu sa AUSTRALIEN CLOSEA. Znamo to je borac, ali svi junaci su ipak od krvi i mesa, puni stvarne nepatvorene emocionalnosti. Možda mu je jučerašnji trening samo donekle pokvario, oni nametljivac Maža, koji mu se bio prikrpeljio tijekom čitavog treninga i izrazito pristojno odgojen i kulturni Đimi nije ga se mogao otrest, uz to mu je Maža stalno nešto brbljao onim odvratnim krezubim ustima na kojima se i ne vide usne, ili od toga što su tanke ili od nosine koja se svom veličinom natkrilila preko cijelog zbrčkanog i odvratnog lica. Maža, mislili smo, da smo se riješili te utvare i napasti, ali avaj kako bi rekli naši susjedi Bosančerosi, i on se obreo u Syidnyu, i on se pokušavao uvaliti u regatu, ali jedan gliser mu je valovima, kao slučajno, potopio karanpanu od broda, tako da se jedva spasio plivajući, neki su morski pasi krenuli za njim ali su brzo pobjegli, dali od smrada ili gada to se publika sa obale još i danas pita i spori. I on je bio na King Crosu u čevabđinici "BELAJ" preko puta otmjenog restorana "COPACABANA" gdje je orgijalo i bančilo Inkognitovo društvance. Čevabđinicu drži Fata, nevjenčana Mujina žena i vjenčana ljubavnica Hase. I Maža se tu ponašao kao kod svoje kuće, trabanta sa kukom parkirao na nedozvoljenim mjestu tik u zadnji zid čavabđinice. Kako li je dotra trabant u Australiju, to samo zna Fata i neki njezini jarani, a kako je Maža bio odjeven i dotjeran, e to je sve bilo zahvaljujući opet svemočnoj i sveprisutnoj Fati i glavnom modnom kreatoru iz Šmrljina Doca kod Teslića . Oni u COCABANI su prežvakivali jastoge i zaljevali ih francuskim šampanjcem, a u BELAJU je Maži niz bradu curio vitaminkin ajvar pomalo kapajući na tutu, dok je kusao Fatine čevape i srkao bozu, kao specijalitet kuće. Maža je budnim i krmeljavim okom pratio svaki pokret u COPACABANI s jasnom namjerom. Gdje je u to doba, neposredno nakon regate, bio Đimi? Neki mangupi u ADELAIDU su se kleli da su ga vidjeli kako se utrkuje protiv nekog klokana, uz močvaru blizu Bordertwna. Znanstvenicima koji proučavaju stazu i djelo Đimija, ova tvrdnja nije za odbacit i po njihovu mišljenju, to bi trebalo biti teoretsko pitanje bitka o Đimiju na naučnoj osnovi.

Eno, Đimija se može vidjeti kako svaki dan dolazi ispred pošte i čeka službeno izvješće. Ali puno je priča po internetskim portalima, puno je čakula po kuloarima o toj regati. Jedno je sigurno istina, odmah nakon regate Inkognito M je viđen u Sydneyu na King Crosu, što je kao ulica Sent Denis u Parizu ili Soho u Londonu ili ulice crvenih ferala u lučkim gradovima. Zamislite odvratnu sliku Inkognita M, obučena u svijetlo sivožuto odijelo, bijeli šešir na glavi, crno bijele cipele sa crvenožutim cvitićima, zlatni prsten pečatnjak na lijevoj ruci plus sat rolex, brat bratu vrijedan 2 miliona dolara američkih, a na svim prstima desne ruke šareno prstenje, plus narukvica od 38 karatnog zlata. Oko vrata 4 zlatna lanca različitih dužina plus komad križa, sve ukupne težine 4kg suha zlata oko vrata.U zubima orginalna kuba njegov zaštitni znak. Zavrnuti rukavi, tetovažama svjedoče mračnu povijest tog mangupa, tako se mogu vidjeti orginalne tetovaže iz vijetnamskog i iračkog rata,te tetovaže brojnih američkih zatvora, koji su ugoščavali na određeno vrijeme ovog razbojnika i avanturistu. Desno do Inkognita M sjedile su dvije orginalne gejše dovedene specijalno za ovu priliku direktno iz Tokija. Skromno obučene, svjedočile su uživo raskoš svog nježnog i putenog talenta i tjelesnih oblina, čime su mamile uzdahe namjernih prolaznika. Odmah do njih sjedio je Jamamoto bos tokijske mafije, tj. samo u japankama. lijevo od Inkognita M sjedio je glavom i čelavom bradom Jozo Mafiozo upirući svoj tupastointeligentni pogled u Mis Kanade, koja je sjedila pored njega i nije skidala pogled sa Inkognita M. Dalje pored nje sjedio je nitko drugi doli unuk Al Kaponea, koji je naslijedio uspješan posao svog popularnog ali nesretnog djeda. Uočava se, sve probrano društvo ili točnije rečeno svjetska krema . Dalje u tom društvu su sjdili sve poslovni ljudi, koji proizvode i održavaju dosta specifičnih i specijalnih radnih mijesta diljem kugle, kao što su radna mesta: policajaca, sudaca, advokata, zatvorskih čuvara... i slično. Ukratko može se reći da su u društvu našeg Inkognita M bili sve ljudi od akcije i koristi čitavom svijetu. I među njima bili su i svi glavni suci regate "AUSTRALIEN CLOSE".

Napokon šture vijesti iz Australije sa regate "AUSTRALIEN CLOSE". Regata je održana, a naši junaci su se vratili kući. Start je bio u Burketownu, jedrilo s prema zapadu, kod Darwina Đimi je imao već milju prednosti, kod Drome dvije milje, kod Onslowa tri milje, ispred Pertha 7 milja. Publika je sve to pratila sa obale i uzduž čitave obale Zapadne Australije bilo je načičkano mnoštvo ljudi, žena i djece i skoro svi su imali trasparente i zastavice kojima su mavali podršku Đimiju. Tu su se naročito isticali Aboriđani, dok su za Inkogmita M navijali jedino Mauri, koji su sa Novog Zelanda došli u prijateljski posjet Aboriđanima, s ciljem da se izmire zbog nekih prijašnjih nesuglasica. I opet se zbio jedan mali incident, naime Mauri su pojeli jednog odebljeg Aboriđana. Aboriđani se skupili i došli pitat Maure da zašto. Mauri su se pristojno opravdali da su bili gladni i da im je rekao taj Aboriđan da je i on gladan, tako da na kraju više niko nije bio gladan. Aboriđani su vijećali i brzo zaključili da su Mauri ispravno postupili. Vidite kako kulturni narodi mogu sve probleme riješiti bez velikih poteškoća. Ovo je još više učvrstilo vjekovno prijateljstvo i nastavak tradicije dobrosusjedskih odnosa Maura i Aboriđana. regata je tekla dalje i već kod Portlanda đimi je imao 10 milja prednosti. Đimi je nastavio tri kruga oko Tamanije, a kod Port Kembla, Inkognito M je imao milju prednosti ispred Đimija! Nevjerojatno! Kod Newcastla opet su bili izjednačeni. Dalje se odvijala drama. Uzgred treba reći, da je sva publika pretrčala sa zapadne obale na istočnu i sve je odjekivalo od gromoglasnog navijanja i bezbrojnih petardi. Mauri su opet pojeli jednog Aboriđanca, sada su se opravdali da je to zbog tradicije, što je bio jak argument, naročito kada su pohvalili svježinu i domaću kvalitetu mesa, našto su Aboriđani bili skroz ponosni i ushićeni. Na cilj u Burketown oba su došli istovremeno, ali suci su dodjelili pobjedu Inkognitu M? Obrazloženje će poslati Đimiju poštom, bar tako su rekli. Inkognitu M je pripalo tako 1724 boda a Đimiju 1722 boda. Ukupno vodi Inkognito M sa 3447 bodova ispred Đimija koji ima 3445 bodova.

Jučer je Đimi napravio jutarnji futing, zatim otišao u Biro za izgubljeno vrijeme, odradio dug državi i civilizaciji, skoknuo kući na ručak i onda napravio pravi trening, 20km maksimalnog sprinta, sa kaskanjem tijekom cijelog treninga. A danas oko podne, već je viđen na aerodromu u Beču, u redu za Sydney. Možete na trenutak, zamisliti sliku jedne poznate cijenjene i kultivirane osobe kako uredno stoji u redu, obučen po posljednjoj športkoj modi iz kasne 64, kako u lijevoj ruci drži demejanu od 10 litara, na kojoj se jasno razaznaju flekice crnog domaćeg i prirodno patvorenog vina, uvezenog iz Bugarske, a u junačkoj desnici domaći pršut od 14 kila lijepo umotan u smeđu papirnatu mažu od cimenta, dok je žnjut nezapakiran tako da se odlično vidi žica na kojoj se sušio, i dobar komad pršuta, što govori o neobjektivno izrecivoj kvaliteti. A, u Vip kutu na kožnoj pink fotelji sjedio je jedan gospodin obučen po najnovijoj pakistanskoj modi sa orginal Castro kubom među zubima, zabezeknuto upirući sarkastično ciničan nipodštavajući poluosmjeh prema Đimiju, dok su uz njega tijesno priljubljene, sjedile dvije izazovno svučene i više ljupko kičasto odjevene Filipinke. Pogađate to je bio Inkognito M, i on se zaputio u Sydney. Već se počela širiti priča da je na pomolu druga discilina GOLDMENA, čak se taj događaj očekuje ovog vikenda. Sve se ipak drži u tajnosti zbog raznih ekstremisličkih grupa. Mi ćemo,kao i dosada, sve na vrijeme doznati.

Kako i pretpostavljamo, Đimi se redovito priprema za svoju najmiliju disciplnu,a to je maraton. Od uglednog francuskog lista Le Bonde, diskretno i uz pozamašnu sumicu šarnih i šuštavih novčanica, Đimi je nagovoren da podigne ugled pariškog maratona, koji ima ambicije da bude jači od Kualalumpurskog maratona bar za dvije oktave. U igri je i Sančo Pansa, za sada se ne zna njegova uloga, ali sumnja se da bi on trebao poslužiti kao vepar, koji bi trebao držati ritam trke na zadovoljavjućem nivou. Eto bili smo u prilici, i bila nam je izuzetno velika čast pratiti zadnji Đimijev trening, zna se na motorčini od 500 kubika, a jedino tako smo i mogli. Evo kako je bilo i nakon ozbiljne, višeslojne i dugotrajne cenzure šta možemo napisati: Prvo, ne smijemo napisati da je na tom treningu Đimi išao 30 km, zato i nećemo. Đimi je na tom treningu bio obučen u modroplave štucne, sa plavo crvenim gaćama, a imao je dvije majice obe bez rukava, da bi mu zamasi rukama bili što finiji i elegantniji, ovo možemo napisati i dapače Đimi nas je zamolio da posebno naglasimo njegovu eleganciju i specijalno specifičnu i raznovrsnu brigu o eleganciji, a to i nije trebalo pisat jer čak i slijepci naslućuju tu krasnu divotu pokreta. Patike ne smijemo opisivati jer one spadaju u tajne njegova imidža i uspjeha, čak ne smijemo ni po koju cijenu spomenuti da su kupljene na pazaru na popust, za 52 kune. Đimi se razbaciva lovom, naše je mišljenje. Sam trening to je bila horor drama, prašilo je na sve strane, ljudi a naročito žene su se krstili i gledali s nevjericom, i uz uzdah bi samo izustili. " ljudi je li to moguće, kakva brzina, a kakva elegancija". Za njim bi došepusao Sančo Pansa, a ljudi bi onda govorili " e svak li trče po Marjanu, di je policija". Đimi je samo parao vjetar, ne osvrčući se, jedino bi koji put bacio oko prema satu štoperici i samo pojačao ionako ubitačni tempo. Policajac je pokušao podignuti znak STOP, ali kada je prepoznao Đimija, samo se pristojno i sa stanovitim poštovanjem naklonio. Na Institutu je Đimi skrenuo uzbrdo prema vrhu, i tada je još više pojačao a naš motor je riknuo, (ne znam baš je li motor ili lav u ZOO) i onda nam se on izgubio iz vida. Na dnu uzbrdice smo ga čekali da se vrati, kadli je do nas doteturao Sančo Pansa više živ nego mrtav, to je još više pojačalo opći dojam, jedne neuništive kvalitete jednog takozvanog trkača. Đimi se vratio sa brda lagan ko nojevo perce i nastavio trening kao da je tek počeo, a mi smo bili umorni... a Sančo nam je u međuvremenu pojeo sendviče.

Dani brzo prolaze, u moru svakojakih vijesti i informacija, živom čovjeku je koji put teško razlučiti šta je istina, šta špekulacija, šta provokacija, a šta manifestacija ili instalacija. Ipak nismo ni mi veslo sisali (kako bi rekao Đimi), pa ćemo neke logične deformacije ispripovidat. Ne trebamo naglašavati da naše junačine nižu kilometre svaki dan, i bilježe ih u svoje notese sa posebnim zadovoljstvom ranera. Ali sada je GOLDMEN natjecanje u prvom planu i Đimi se sprema za regatu (kao 2. disciplinu GOLDMENA) tako što doma u kadi, punoj morske vode, radi eksperimente sa maketom jedrenjaka u proporcionalnim dimenzijama orginala, u kadu je stavio jedanaest glamaca, koji bi trebali imitirati morske pase, jer je more oko Australje dupkom puno tih ljupkih ribica, četiri fena mu stvaraju vjetrove, razmješteni oko kade, a teflon tavom kompjuterski izračunatim postupkom stvara specijalne valove... i uvježbava uvjete koji ga čekaju po morskim bespućima oko Australije. Inkognito M? ni on ne stoji skrštenih ruku i on se priprema, ali na svoj svojstveni način. On se sakrije u šumici na Zenti i kada maketari treniraju sa jedrilicama na baterije, on nastoji da uleti u frekvenciju svake ponaosob i da izaziva sudare i zbunjuje vlasnike, jer oni ne znaju uzroke čudnog ponašanja njihovih maketa. Osim toga odlazi na Sljeme i pomoću kanočala i ZBUNJOKVARA isto tako remeti trening maketara na Bundeku i Jarunu, ali ovaj put sa veće distance. Eto opet se vidi razlika u pristupu takvom PLANETARNOM takmičenju, Đimi se sprema da pobijedi pošteno i sportski, a Inkognito M ?, pa šta možemo očekivati od njegovog karaktera nego neke diverzije, muljaže, blamaže...i kada mu to pristojno predbacimo, njegov odgovor je krajnje nekorektan i nekozistentan:" takav je život, ja ga samo zorno u duhu današnjice provodim i živim". Promislte, on je još neiscrpno bezobrazan i nadasve jedan prvoklasni lažov.

I pored svih ovih dodatnih i uzgrednih planetarno vrijednih filmskih radova i umotvorina, naši junaci treniraju naporno da napornije ne mogu, nižu i zbrajaju kilometre, prolivaju krv i znoj i rapidno napreduju u svim pogledima, njihovog veličanstvenog sporta na long staze. Većina njihovih treninga su manje više tajansveni po sadržaju, lokaciji i vokaciji, pa i navigaciji. Jednom riječju, spremaju se za nezapamćene podvige na nadolazećim trkama, koje su misterij za sve, pa i za... Đimi je u najboljoj snazi, i kako bi se narodski reklo on je u "cvijetu mladosti", tako da je pred njim još veća budučnost, od ove sumorne i presvijetle prošlosti. Inkognito M je u poodmakloj dobi, i samo zahvaljujući tajnim eliksirima koje tajnim i švercerskim kanalima stižu iz Kazanstanskog Chelkara, gdje ih opet seljaci donose jašući neprekidno 2 dana na posebnim konjima iz tajanih planinskih lokaliteta, tako da bi on, imao ovaj sadašnji izgled mladića od 25 godina,visokog, crnomanjastog sa ricastom plavom kosom, što je falsifikat najgore vrste, ali ne možemo mu ništa. Njegove veze dosežu do samog vrha UN( prijatelj je sa glavnim dimnjačarom), pa do sicilijanske mafije( prijatelj mu je Jozo Mafiozo). Opet je procurilo, iz UNa zna se, da će se uskoro održati druga disciplina GOLDMENA, koja će nadamo se donijeti prednost jednom od njih, znamo ponešto i o samoj disciplini, riječ je o regati pod nazivom "AUSTRALIEN CLOSE". Jedri se u istovjetnim jedrenjacima, specijalno izrađenim za ovu regatu u Vijetnamskom brodogradilštu Hue. To su unikat jedrilice i imaju ih još samo Fidel Castro i Ho Ši Bum. 3 jarbola sa 9 jedara, a posadu mora činiti samo jedan čovjek, koji mora biti specijalno spreman i obučen po posljednjoj modi. U tijeku regate, istovremeno mora moć bit na više mjesta. Start je u luci Burketown, ide se jedan krug oko Australije, s tim( na izričit zahtjev Inkognita M) da se oko Tasmanije naprave tri kruga u smjeru kazaljke na satu. Đimi je pristao i na tu soluciju, što je javnost zapadne obale obiju Amerika protumačila, kao zamku za naivng, ali slobodoljubivog, ekoljubivog, miroljubivog i pravdoljubivog Đimija.

Iz jednog španjolskog sela po imenu Durango stigao nam je meil, u kojemu nadugo i naširoko njihov najbolji psiholog Hose Fernando de Yaguie u tančine i krajnje metodološki i stručno, daje psihološki profil naših junaka, koji se vrlo poklapa sa brojnim komentarima, koje smo do sada primili. Hose Fernando de Yaguie na kraju daje jednu značajnu opasku o filmovima gdje naglašeno upozorava kako Đimi i u svojoj filmskoj avanturi odaje svoj humani karakter iskazujući to u filmu o Titaniku, koji bi po samom svom naslovu morao biti tragičan, a on si je dao truda i pronašao prave dokumente i tako spasio brojne živote. S druge strane mračnjački karakter Inkognita M istražuje sudbinu jednog krvoloka i ubojice Dioklecijana i bez imalo pardona i srama opisuje njegove zločinačke marifetluke i u to, što mu najviše zamjera, trpa jedan miroljubiv, pametan i nadasve kulturan narod Bosance...

Nije trebalo dugo čekat, i već je puštena kontra priča iz protivničkog tabora, Inkognito M također snima film koji će biti interesantniji, intrgantniji, stvarniji, istinitiji, objektivniji i stariji. Konačni naslov filma je: "Dioklecijan je istina a ne mit". Opet istina u naslovu, to nam sve govori kuda smjeraju obojica, može se desit da na kraju ispadnu dva dugometražna dokumentarca. Živi bili pa vidjeli. Na brzinu smo proćirili scenarij izgleda vrlo poučna priča. Na poručju današnjeg Splita u jednom malom idiličnom seocetu na obali jadranskog mora živjela je miroljubiva skupina težaka i ribara, obrađivali zemlju, bavili se lovom na kornjače i spuževe i obnoć pjevali dalmatinske pisme. Jednoga dana pristane u luci neka rimska galija i izbace iz nje naglavu nekog starčića. Starčić se jedva dočekao na noge, ljudi se sažale na njega i nahrane ga i napoje i drugog dana mu svak dade po malo zemlje da može napraviti kučicu za život. Starčić počne kopat temelje za kučicu, ali uz to počne trgovati kupusom sa narodom koje su se zvali Bosanci, a i nije ih trebalo zvati sami su dolazili. Starčić bi kupovao kupus od težaka jeftino i skupo ga prodavao Bosancima. Ubrzo se obogatio pokupovao još više zemlje u težaka, a one koji mu ne bi prodali , jednostavno bi otrovao. Na kraju, svi su radili kod njega i Bosanci i težaci i ribari, a kuća je poprimala sve veće dimenzije,dok nije postala prava palača. Pozove on u goste rimskog cara Dioklecijana, dobro ga ugosti, otruje ga, uzme njegovu krunu, njegovu posadu pobije, u njihove odore obuče Bosance, i ode u Rim, zaprijeti senatoru Kaliguli da ne govori nikome šta je vidija, nađe nekog prosijaka po imenu Neron, obuče ga u togu i proglasi ga senatorom i naredi mu da za tri godine ubije Kaligulu i proglasi se carem, a on se sa Bosancima vrati u palaču, a selo uz palaču nazove Split, a Bosance imenuje fetivim Spličanima što je za njih bila osobita čast, .... Da bi car Dioklecijan u Rimu raspoznavao svoje vojnike Bosance, on im je naredio da na glavi nose maslinov vjenčić, što ubrzo postao modni hit među Rimljanima.

Đimi je ljut ko ajvar! Odlučio je, za osvetu svima, da onako honorarno snimi film. Preko naših kanala doznali smo nešto o budućem filmu, čiji je radni naslov "Istina o Titaniku". U pitanju su neki tajni dokumenti, pa nalazi forenzičara, pa tajnih službi onoga vremena, i tako je došao do frapantnih podataka da nitko nije poginuo, da nije bilo ljudske katastrofe,da je sve jedana velika namještaljka, kako bi se prevarili Nijemci, koji su se domogli orginalnih nacrta Titanika, i koji su imali namjeru sagraditi veći i luksuzniji brod od Titanika, da bi masovnije ljetovali po Jadranu i Sredozemlju. A Titanik je ustvari santu leda prepolovio, pa su svi izašli na led na jednoj polovici sante bogataši a na drugoj polovici sante sirotinja iz potpalublja, i dok je muzika svirala, to jest stvarala buku, brzi gliseri su prebacili polovicu putnika u Kanadu, posada je pokupila zlato i novac i potopila brod, a parobrod Karpatija je spasio ostatak ljudi pretežno sirotinje, popio priču i tako je nastala legenda o Titaniku...

Jučer je Đimi otrčao trku na Prvenstvu Hrvatske u planinskom trčanje -KAMEŠNICA 2008. Dužina staze bila je 12.3oom. Đimi je doputovao u Otok sa cijelom svitom,u kojoj su bili: dva mesara, vulknizer, 4 trenera, blagajnik, astrolog, psiholog, psihomehaničar, pediker, frizer, kuhar... Zagrijavanje je počelo 4 sata ranije i prvo je prošao cijelu stazu, zatim je napravio 72 ubrzanja po 173m, zatim masaža, pa razgovor sa astrologom i sa psihomehaničarem, pa 30min joge dubeći na jednoj nozi i još puno specijalnih vježbica koje upotrebljava samo on i specijalci NASE. Hm, to je iz prikrajka, ne skidajući zlobni osmjeh (br7), sve promatrao Inokgnito M, bilježeći sve nešto u svoju tekicu. Prije trke Đimi je sve pogledavao prema "ležećim policajcima" koji su se izvaljali po cesti prvih 100m dok se ne skrene u brdo, i zabrinuto vrtio glavom. Trka je počela, i odmah se vidjelo koliko su ležeći policajci ometali brzinu i gracilni korak Đimiju. Za vrijeme trke osječalo se da nešto oko Đimija ne valja. poslije su se neki mangupi kleli da su vidjeli nevidljivog Čarobnjaka Merlinka kako ometa Đimija tokom cijele trke. Pa da, iako je teško to bilo povjerovati, a ja sam odmah posumnjao da je to sve dio zločinačkog plana Inkognita M, koji je za velike pare angažirao vrlo potkupljivog čarobnjaka Merlinka, s ciljem da se onemoguči po svaku cijenu pobjeda Đimija i dobro ga se dobro izmuči. Vrlo teško je misliti i pisati što se dalje desilo, Đimi je nadljudskim naporima Završio utrku iako totalno slomljen, nije klonuo duhom, već je na priređenom domjenku u Koritima, sa velikim apetitom potamanio sav sir sa stolova, zatim je 6 puta preko reda uzeo porcije ribe i onda pojeo 11 porcija fažola sa kobasicama, uz to popio 11 piva, mlakog. Poslije je prva njegova izjava bila da je domjenjak bio skroman, kvalitet ribe, fažola i kobasica loš, da je sir bio pokvaren, da je pivu istekao rok i da je ostao gladan, i da je sve to ispod njegova nivoa, da su ga suci potkradali, da je sve namještno, da su svi protiv njega... i slične fraze, pa tko gubi taj se ljuti. Ne smijemo mu to uzeti za ..., jer je tu oko njega bio stalno čarobnjak Merlinko, a i on dobro ostario, koji je denuncirao svaki Đimijev pokret i potupak, izbacio je Grande Đimija iz takta...

Đimi će u međuvremenu, tj 1. Maja trčati planinsku trku KAMEŠNICA 2008. gdje će od starta, iako dobrano iscrpljen, konkurirati za pobjedu, jer drugo se od njega ne očekuje. Inkognito M će 3 dana poslije trčati 8. polumaraton Sv.Duje. Napadno uočljivo je da se izbjegavaju, ali nije do njih, oba su napaljeni jedan na drugoga ko razjareni bikovi, već zbog sponzora, koji ne dozvoljavaju da nastupe, jedan protiv drugoga, na natjecanjima gdje unaprijed nije prodano 100 tisuća karata.

Imali smo neke kostruktivne razgovore sa policijom... znate kako je to u Kini, ali to je hvalabogu uspješno apsolviorano uz neznatni finacijski izdatak, milijun dolara i pečena kokoš. Dalje je riječ o prvoj disciplini, ČOVJEČE NE LJUTI SE, koja nije slučajno odabrana, jer naši junaci prvo trebaju pokazati tko ima bolje psihokonaktivne i psihokognitivne kvalitete, pa zatim, tu će se utvrditi kvaliteta Flechsigova spinalnocerebralnog tractusa, pa Gowersova tractusa, pa Edingerova tractus spinothalamics... pa tako još kompliciranije dalje, jer za biti GOLDMEN prvo se treba imati pojednastavljeno rečeno psihičke kvalitete, pa onda fizičke kvalitete kao naprimjer kod IRONMENa ili kod klasičnog desetoboja. Ovdje su nadljudski napori i kvaliteta koja graniči sa ljudskim mogučnostima i zato se ide od najvažnijeg, a to je narodski rečeno tko ima jaču psihu. Za vrijeme ove neviđene partije akteri su se ponašali uglađeno i sa manirima dostojno njihova visoka statusa, a pojedine riječi koje bi uputili jedan drugom samo bi pokazali razliku između njih i provincijalaca osjetljivih duša. IM bi po koji put u žaru borbe rekao protivniku da je ŠUGAVA OVCA, a Đimi bi njemu rekao da je NALICKANI GIZDELIN. Eto i ovdje se vide nijanse ponašanja, što je očita posledica razlike u staležima. Uzgred rečeno, ali ipak treba da se zna, kada je dotle došlo, Đimi je izravni potomak markiza De La Dreuxa, koji je bio ujak od Luja XIII, dok je Inkognito M bio tek potomak Age Kana Har Nuura koji je bio ljubavnik neke Mongolke koja mu je rodila nezakonita sina koji je postao poznati razbojnik Đingis Kan, koji još i danas hara po filmskim platnima širom svijeta. Jasno je sada odatle ono razbijačko, prostačko i osorno ponašanje Inkognita M. I kako je prva partija završila na kraju? Đimi je stalno imao prednost, je blagu, ali je bila prednost i kada je trebao da Đimi partiju nonšalantno privede kraju, kineski sudac je proglasio meč nerješenim, jer da mu je pala zastavica na glavu. Đimi je samo podigao ruke i pogledao po publici, kao da kaže, ali se ništa nije čulo od huka pobješnjele publike. Odmah poslije meča glavni sudac i IM su viđeni u jednom vrlo sumnjivom lokalu, gdje mumaju kineske specijalitete, gdje je kuvar bio pravi as. Đimi je otišao razgledati kineski zid i ostale kineske povjesne dragocjenosti, eto opet njegov profinjeni francuski mentalitet i kultura. Nakon prve discipline rezultat je izjednačen i oba po službenim Planetarnim tablicama imaju po 1723 boda.

Iz prve ruke smo saznali sve o prvoj borbi (disciplini) za GOLDMEN. Natjecanje je održano u kineskom gradu Čam Kuku Mar u dvorani koja ima 100 tisuča sjedećih mjesta i točno toliko je prodano karata. Prosta računica kaže da je bilo višestruko više gledalaca od prodanih karata, ako uzmemo u obzir, tradicionalni kineski običaj, da na svakoj stolici sjede 7 do 8 Kineza, jedino u prvim redovima gdje su uzvanici sjede po 4 na jednoj stolici, jer tu se mora prezentirati luksuz. Prva uvodna borba je bila borba bikova, poznate kineske vrste Kremenadlbik. Onda su došle borbe pjetlova pa Sumu boraca pretežno japanskih i bosanskih, i na kraju vrlo eksplicitnog i zanimljivog programa na bini su se pojavili dva naša junaka Đimi s desne strane strunjače a Inkognito M s lijeve. Kada su se borci vrlo nakostriješeni, napaljeni i nauljeni odbili rukovati publikom se prolomio tajac, čulo se samo zujanje muha po areni. Izaslanik vijetnamske vlade, kojemu su domaćini pružili iznimnu čast, posložio je figure. Đimi je odmah stavio desnu ruku iza leđa i službeno izjavio " IGRAM SAMO LIJEVOM".Inkognito M se samo zlurado nasmiješio stavio desnu ruku iza leđa i tutnuo glavnom sucu šaku dolara. Pogađate igrala se partija ČOVJEĆE NE LJUTI SE. Čim je sudac dao znak i kocka se zakotrljala, arenom je odjeknula popularna kineska pjesma PERA ZVANI PUB, što je publiku bacilo u dodatni delirij. Partija je bila pravi rat, borcima je mozak radio sto na sat...publici je stalno zastajao dah, a borci..borci su bili hladni ko špricer.. Đimi je od početka bio u ###kineska polic..

Doznali smo da je održana prva disciplina za titilu GOLDMEN, izvor stroga tajna (ACI),

GĐimi je s indignacijom i određenom dozom gađenja, prokomentirao jezično lamatanje gospodina Maže i odrešito, ali sa diplomatskom dozom profinjenosti i lijepog izražavanja rekao: OVAJ KRETENČINA MAŽA SE NAMEČIJA NA NAS KO DITE NA TRIŠNJU.

Golub listonoša, (kineska vrsta provjereno) donio nam je ekspresno pismo, čak iz dalekog kineskog grada Čam Ping Poma, potpisano od udava Mažislava, uz preporuku i stanovitu prijetnju Izvršne vlasti tog kineskog grada, da sve napisano uzmemo u obzir, i da budemo malo pošteniji kada pišemo o tom gospodinu Maži. SILA BOGA NE VOLI, kako bi rekao Đimi i mi postupamo po naređenju. Evo ukratko, šta šta u podužem referatu, piše uvaženi gosp. Maža. Prvo se okomio na UN i natjecanje za GOLDMEN, i da on ima svoju kobilu za trku i da on mora tu učestvovati i pobjediti, jer iza njega stoji još i čitav politički vrh Nepala. (Šta ima veze Himalaja...) ....

Zapljusnuti smo mailovima poslanim najviše iz Los Anđelesa u kojima je skoro uvjek isti tekst: "On, ljubljeni INKOGNITO M, je ljubav, smisao, pjesma, zavrzlama, katriga, libar... moga života i samo moj,...,sa svom lovom i nijedna druga t...neće ga imati... " i te ljubavne floskule, prožete velikim ljubavnim žarom, patnjom i strepnjom , (možda ne bi smjeli napisati da smo dobili 62 meila do sada i da još prostižu...) Potpisi su sve od bivših misica,jako poznatih, i medijski eksponiranih, pa tako imamo Mis Kalifornije, pa Mis Teksasa, pa Arizone, Kanzasa, Omahe, J.Dakote, Pensilvanije... pa Kanade, Brazila, Argentine. Sve te ljepotice žive i preživljavaju po studijima i pločnicima metropole filmskog i TV života. Eto dublje slike i prilike Inkognita M, jednog raskalašenog mangupa, srcedrapca i srcedripca, Don Žuana zapadne hemisfere i tranzicijskog biznismena istočne hemisfere, gdje mu zavidi čak i koza nostra. I sada aj ti budi u koži radnika, trudbenika socijalističog rada, pregalaca, deboto poštenjačine i našeg glavnog junaka Grande Đ. Ali, (opet spasonosni ali) nije se on jučer rodija, ima i on svoga konja za trku, a njegova najnovija uzrečica ZAR JE NEKA STAZA MANJE LIJEPA, ZATO ŠTA ME ŽULJA PAPUČA, puno razotkriva njegov čvrsti karakter i određenost u svakom trenutku. Ova uz sve ostalo otkriva jedan duboki um, mnogima nedokučiv. Naposljetku što je svakome iole upućenom bilo od početka kristalno jasno, u sve se umiješala financijama Svjetska Banka, a politički pokravitelj je UN i odlučili su da organiziraju desetoboj pod nazivom GOLDMEN, a takmiče se samo Inkognito M i Grande Đ, šta je skroz razumljivo, niko živ im ne može konkurirati. Discipline? e to je posebno, biti će ih 10 i postepeno ćemo biti upoznati, jednu po jednu točno na vrijeme. Za sada se čuvaju u UN, znamo jedino da je to na 68 katu, koje li simbolke.

Poznati brazilski list "Guero Sport" u jutrošnjem izdanju je preko cijele prve stranice napisao: GRANDE ĐIMI, UMJESTO FAŽOLA NA MARJANU, TRČI ZA 1.MAJA " KAMEŠNICA 2008". Ozbiljan je list i nema razloga sumnjati u vjerodostojnost informacije, posebno kada smo svjedočili specijalnim treninzima na Marjanu sa Sančom. To je bio komplot neviđene brzine, promjene ritmova i briljantne tehnike; trening koji je izazivao veliku pozornost publike na Marjanu, a i brigu majki koje su sklanjale svoju dječicu od naleta strašnih i gordih ranera. Ali 150m iza njih na strogo kontroliranom razmaku njih je pozorno pratila jedna osoba dobro kamuflirana i na rošulama. osoba je bila niko drugi nego poznati smutljivac Inkognito M a sada i mačomen, u društvu atraktivne i prelijepe bivše misice, koja mu se čitavo vrijeme vješala o desnu ruku. Na bih mogao dokučiti šta je tu krasoticu privuklo tom mangupu, da li njegov novac, njegove dionice, snaga, ljepota, a svakako zločinačka pamet sigurno nije, jadna ona desiti će joj se kao i onima prije. Prepredenjak i pokvarenjak, nije mu dosta što pokušava Đimijeu na sve podmukle načine uništiti karijeru već i ove jadne ljepotice nemilo iskorištava.

Bez obzira na sve želje našeg GrandeĐ, uzastopne molbe Veleuzvišenog, iz sto razloga nije mogao odbiti, specijalnim avionaom obreo se u Vašingtonu. Odradio je sve najvažnije, moglo ga se, na ekranu, zapaziti u krugu 30m od najvažnijih događanja. ALi pored njega mogla se zapaziti još jedna figura, (sa šeširom i gitarom što je otuđio pok. Đon Denveru),koja je skoro pokvarila ceremoniju, što je GRANDE Đ uz veliki trud ipak uspio spasiti. Ta osoba je bio, nitko drugi doli Inkognito M, koji je u Minhenu,tajno i preko krajne sumnjivih kanala, iznajmio Zepelin i njime se provukao ispod radarske kontrole i neprimjetno prizemljio na travnjak iza Bijele Kuće. Kojeg li zločinačkog uma, i šta li mu još neće pasti na pamet. Priča se nastavlja ovako: "specijalna policija i zaštitari Bijele Kuće te noći su bili svedoci neviđene ponoćne utrke oko Bijele Kuće dvojice maskiranih strašnih trkača." Svašta ljudi izmišljaju, ali mislim da ako sumnjaju da je to još jedan okršaj naših junaka, da je to ipak pretjerivanje.

ĐIMI je odlučio!. Sada je sigurno da neće u Peking, i to iz više razloga. odlučio je da se sprema za London 2012!. Odgovara mu klima, jezik, običaji, bliže je kući... Posljednjih dana se jako iscrpio u Italiji, gdje je potrošio strašno puno energije i živaca, pomažući nekom neiskusnom i naivnom skorojeviću da se dokopa premijerske katrige. Taj častohlepni zelenko po imenu Berluskoni, moram priznati, platio je Đimiju pozamašnu svoticu eura, ali čvrsto sam uvjeren da ga neće spomenuti ni u jednim novinama ili na TV. Dobro je Đimi uvijek govorio POMOZI SIROTU NA SVOJU SRAMOTU. Sada šta je bilo bilo je, NE TRIBA PLAKAT ZA PROLIVENIM MLIKOM, kako Đimi reče u takvim situacijama. Inkognito M je, šta odmah treba reći, također bio u Italiji, sada pod nekim talijanskim imenom i sve Đimijeve uspjehe je pripisao sebi, uz to ga je dobro ocrnio i ogadio ispred nekih lučkih radnika, što je Đimiju jako teško palo. Đimi će od sada jedno dogledno vrijeme samo trenirati i neće davati nikakve izjave...

Iz pouzdanih izvora (nego odakle) doznali smo da je Đimi ipak odradio tajni Polumaraton sa dobro izabranom ekipom prokušanih ranera. Sančo Pansa, Taxmen, Čiksi i Đimi održali su Polumaraton pod konspiracijskim imenom "TRIO FANTASTIKUS". Plan je bio da se svi žrtvuju i izvuku Đimiju najbolji ovogodišnji rezultat. Taxmen će povući prvih 14 km, zatim vuče Čiksi i u finišu pomaže Sančo. Ali u stvarnosti svi su oni željeli rasturiti Grande Đimija, da bi se mogli po Marjanu hvaliti nemogućim pothvatom. Stvarna trka se zbila ovako: Taxmen je povukao jako prvih 14 km, ali nije razvalio Đimija već sebe pa je odustao. Sančo je tada iznenada počeo finiširati, ali kada je vidio da Đimi i to prati, skrenuo je i trčao 1km manje, ostavili su na kraju Čiksija da on dovrši nemoguće, ali u svom naumu ipak nisu uspjeli. Na kraju svi si bili jako razočarani i psovali su Inkognita M, i tako nehotice otkrili pravog projektanta ove gnusne zavjere. Đimi je to sve podnio poput prave zvijezde, čvrsto, stojički, i nijednom riječju nije spomenuo prepredenjaka IM, iako je od početka naslućivao kompletan scenarij, jer su ovi glumci ipak, za njega, bili amateri.

Rješavanje velikih svjetskih problema Đimiju nisu dopustili da nastupi u Sinju. Morao se hitno i neodgodivo naći u ljetovalištu Soči(Rusija). Njegovi prijatelji gosp. Vlado i gosp. Grmalj našli su se u velikim problemima i Đimi im je bio neophodan sa svojim savjetima, a na kraju je on o svemu odlučivao, još ih je par puta spriječio da se ne počupaju... ipak na kraju su sva trojica tajno otišli u ulicu Crvenih Ferala i tamo se dobro opustili uz domaće specijalistice. I kako je uvijek u životu, kada nema mačka miševi kolo vode. Medalje u Sinju su razdjelili anonimci. Hvalisavac i lažov Maža je odmah po završetku trke naveo 81 jedan razlog zašto nije pobjedio i uz još jednu važnu nezgodu, naime pukla mu je kuka na sinovom trabantu, tako da je otac Maža ostao bez tradicionalne porodične podrške na svim trkama, a u ovoj trci da tragedija bude veća nije bilo uvjeta da se malo presjeće staza ili da se ide krug manje kao na Stareka. Eto Maža je imao stvarno nesreću i nije mogao ostvariti svoju najbolju izvedbu. Bez obzira voljeli mi Mažu ili ne ali ovo je ipak bilo vrlo žalosno. Inkognito M je na kraju trke bio veoma zadovoljan, pa je za jedan sportski kanadski list izjavio, da je vrlo zadovoljan rezultatom s obzirom na vrlo loš start prvih 20 km, i da će na slijedećim treninzima poraditi na startu i to popravit i da će se onda vidjeti "kome obojci a kome opanci" kako bi rekao Đimi. Inkognito M kao jedan već prokazani prepredenjak je na svečanom banketu zaveo najljepšu konobaricu, nakon toga jedva izvukao živu glavu iz Sinja, ipak ga to nije obeshrabrilo i spriječilo da potpiše 7 novih sponzorskih ugovora predstavivši se kao Đimi B. Gosp. 112 je prije trke po starom narodnom običaju svratio na Klis i pojeo 3kg janjetine sa fažolom, što mu je proradilo tijekom trke pa je većinu trke proveo u okolnim grmlju odakle je promatrao u miru trku. Rezultat na kraju je bio

Specijalni izvjestitelj iz J.Amerike, vidno uzbuđen javlja o novom dekretu g.Čaveza gdje izrijekom naređuje da se u svim školama obavezno proučavaju sve misli Đ BANANE, poznati je venezuelanski nobelovac, dobitnik nobelove nagrade za iluzije, gospodin Jose Miguel Markez, dobio zadatak da ukoriči sve misli našeg junaka u libar pod naslovom: "MISLI I PREMIŠLJANJA Đ BANANE". Iz ovog svega se dade zaljučiti da g. Čavez ima mu.. i da svoj narod vodi smiono i nepogrešivo u pravcu.

Izvanredno izdanje FT na naslovnici donosi najnoviju izjavu Đimija:SVE OPCIJE SU JOŠ OTVORENE i unutra tekst obrazloženja te umotvorine na 11 stranica. Izjave su dali svi najveći mozgovi Indije i okolnih zemalja, i nema tu nekoga iole pismenijeg, koji nije bar nešto rekao. Posljednja dobro provjerena vijest iz tabora IM je da će u Sinjskom polumaratonu promjeniti 6 pari specijalnih papuća, od prvih koje će mu osigurati idealan start, tako da odmah zauzme najbolju poziciju, pa do šestih koje će koristiti zadnji kilometar, a koje imaju svrhu omogućiti mu dobar finiš, i što je najvažnije osigurati mu naklnost publike, jer će biti dizajnirane u alkarskom stilu. Uz to, dok mu mehaničari budu mijenjali papuće, specijalni brico će mu srediti frizuru također po najnovijoj alkarskoj modi. S tim je ne samo okrenuo publiku na svoj mlin, već je osigurao maksimalnu medijsku pozornost, jer će sve TV kuće snimati samo njega. I iz ovoga se vidi koji je to samoljubni, častohlepni i zločinački um, taj mrski silnik IM. MAŽISLAV (koje li glupo ime) opet nešto poručuje, zanovijeta ali oslobodit ću vas izjava toga posljednjeg ignoranta, jednog običnog gada, "da izvinete" kako bi u ovakvim prilikama rekao Marko Polo.

Đimi je izjavio u FT: KOCKA JE BAČENA, što je tamo automatski izašlo krupnim slovima na naslovnici. S ovom visokoumnom izjavom svima je dao mislit, Sančo Pansa je odmah pošteno rekao da ništa ne razumije, Mažislav se jako zamislio i uznemirio što jasan znak, IM samo mudro šuti kao da se to njega ništa ne tiče, a šta bi i očekivali od jednog takvog lukavog prepredenjaka, koji je još pokvaren "kao kvaran zub".

Prisiljeni smo izvjestiti vas, da nas već više od tri godine doslovno maltretira neki UDAV, koji se potpisuje MAŽISLAV, tko zna šta mu to znači, ali je uporan te meilovi te pošta te SMS te faksovi i u svakom javljanju spominje ovu dvojicu naših zvijezda, pa čak i socijalnu zvijezdu Sanča, kaže da je on glavna zvijezda, a da su oni svi "mačiji kašalj" i da će ih u Sinju "samlit u papar". Zaključite i sami po izražavanju, da je to vrlo problematična i samozvana osoba, možda neki hvalisavi bilder ili propali pjevač ili tko zna koja sorta, ali svakako, to nije normalna osoba, kada sebi daje toliko kofidencije, da se uopće uspoređuje sa IM ili sa Grande Đimijem. Ne znam, da li smijem napisati, kako još tvrdi, da Đimija u Južnoj Americi zovu Đimi Banana. Šta je previše previše je, ili kako bi Đimi rekao KARTE SU POSLOŽENE.

Događaji se smjenjuju iz minute u minutu. Đimijeva uzrečica "karte su posložene" govori puno i... Iako je vidljivo ljut zbog razvoja događaja oko Buša, jer je bilo dogovoreno da se na kraju samo on sastane s njim, sada su u igri ovi periferni sportaši, koje je sigurno ubacio preko svojih mračnih veza IN (Inkognito M), Đimi je odlučio da se neće miješati sa tom "boranijom" kako on kaže, a dolazi u pitanje i "TIGAR MARATON" on kaže da nije zbog love ni zbog tigra ljudoždera i mi mu vjerujemo. Sigurno je u pitanju neki drugi glasoviti maraton to ćemo doznati uskoro. Sančo Pansa je otkrio da na tamilskom jeziku buci-buci znači i masni i zadnji, tu nikakave insuinacije ne bi dovodio sa odustajanjem od tog maratona na Madagaskaru. Ipak ne možemo se oteti dojmu da iako je Đimi neosporno svjetska veličina, ipak sve karte iz prikrajka vuče mračna osoba, mutne prošlosti, zbog mutnih poslova u koje je bio umješan do grla naš glavni negativac IN, i k tome on uvjek iz svega izvuče neku korist.

Sančo Pansa i Đimi dobili nemoguću ponudu sa Magadaskara od organizatora "TIGAR MARATONA", koji se održava u nedjelju 6.travnja. Radi se fantastičnom nagradnom fondu, uz jedan sitni detaljčić, zadnjega pojede tigar. Izgleda da su pristali, iako je Sančo Pansa provjeravao kako tigar zna koji je najzadnji i kolio je sigurno, da ne bi možda pogriješio i pojeo najmasnijeg. Iz provjereno pouzdanih i najtajnijih izvora doznali smo da iza svega stoji Inkognito M koji se na taj način rješava konkurencije. Da li će uspjeti vidjeti ćemo...

Đimijeve pripreme se zahuktavaju, došao mu je iz Španjolske za sparing partnera poznati prugaš po imenu Sančo Pansa, krasi ga elegantna figura sa seksi izraženim stomakom, a posebna mu je specijalnost ishrana, gdje se ističe skromni atletski doručak 3 kila mlade janjetine sa domaćom kapulom i litra biloga. Inkognito M radi po običaju u tišini daleko od pogleda radoznale svjetine, što se recimo za Đimija ne bi moglo reć, ali u tišini još smišlja razne marifetluke i pakosti da poremeti Đimijeve pripreme. Siguran sam da ni ova trka neće proći bez neke Inkognitove podvale...

Šta se tiče intervjua, naš prevodilac je naprosto nestao, ponio je i naš novac da mu bude pri ruci, policija, specijalci tragaju za njim gore uz slovensku granicu... izgleda da je bio umiješan... Iz povjerljivih izvora, preko poznate agencije tajnog imena ACI doznali smo da je gospon Buš namjerno planirao svoj posjet Hrvatskoj i Đimiju baš u vrijeme održavanja sinjskog polumaratona, sa svrhom da i on bude nazočan velikom događaju ...

ponedjeljak,13.05sati primio sam uzrujani telefonski poziv izvjesnog gospodina koji se predstavio da je Hugo Čavez i da zove iz južne Amerike, iz čini mi se kako je rekao, iz nekog sela koji se zove Karakas i da je ljut kao ovca,... i još je štošta izgovorio na telefon, šta je bilo teško razumjeti i što nije za javnost, ali samo sam razumio da je spominjao neka barila nafte, kavu i da nikako neće doći u Sinj zbog Buša, s kime se posvađao na mrtvo ime zbog neke konobarice na 13. katu nebodera UN u Njujorku, da je konobarica gledala njega, a ne Buša i da je onda Buš rekao da šta gleda njega da je on debel ka prase, a prase je sveta životinja kod Inka, a on da je rekao Bušu šta ti meni imaš to govorit ti si jedno govedo i dođi u Sinj pa ćemo vidit ko je prase,a ko govedo. Onda da je došlo do hvatanja za gušu i čistačica je onda ugasila svjetlo i tako su se smirili, Eto koji problemi, ovo nam nije trebalo, ja još mislim da iza svega stoji izvjesni gospodin INKOGNITO M, jer ovakve probleme može iskonstruirati samo jedan specijalni mozak, vjerojatno ima neke svoje ciljeve

Imali smo sreću i preko Mongolije jedan primjerak ekskluzivnog intervjua u FT je došao do nas, cijena? bolje ne pitajte. Zbog bolesti prevoditelja uspjeli smo prevesti naslov i par masno otisnutih rečenica. Naslov preko cijele prve stranice je glasio ĐIMI- GEBRIE BOJKOTIRA OLIMPIJADU, a ispod je pisalo manjim slovima: VELIKA ZABRINUTOST U CIJELOM SVIJETU, A NAROČITO U AMERICI, BUŠ JE ODLUČIO POSJETITI HRVATSKU I TAMO NA LICU MJESTA ĆE POKUŠATI UDOBROVOLJITI GRANDE ZVIJEZDU DA PROMJENI ODLUKU... dalje slijedi intervju na 8 stranica što ćemo objaviti čim udobrovoljimo prevodioca pozamašnom sumom, tj. čim prevodilac ozdravi.

GRANDE GEBRI alijas Đimi evo nas na ovoj stranici gdje smo bili prisiljeni prijeći zbog obožavatelja u Indiji i Kini. Ovo je inaće specijalna stranica koja ima u desnom gornjem uglu nevidljivi mehanizam pomoću kojeg posjetioci ovih stranica u Indiji i Kini imaju automatski prijevod na njihove jezike i čak narječja. Za naše područje to nije bitno, ali ako nekoga interesira može čvrsto zatvoriti oba oka i pogledati u pravcu desnog ugla i sve će mu odmah biti jasno. Inače nije sve tako bajno kako izgleda što se može isčitati u poznatom indijskom listu pod nazivom "FT" ili u slobodnom prijevodu FENJER TRIBUNE, tiraž 103 miliona primjeraka plus oko skromnih 50 miliona primjeraka, koji se planiskim vrletima Himalaje tajno prebacuju u Kinu, gdje primjerak postiže basnoslovnu vrijednost, što je opet posebna priča kada znamo kakvi su zakoni u Kini. Da, da iako je naš junak Gebri alijas Đimi u prošlom broju zauzeo naslovnicu stvari ne teku baš tako jednostavno... Anketa među čitaocima Indije, je pokazala da se samo 50,001% čitalaca izjasnilo za promjenu imena u Gebrie, a ostali su ogorčeni i isfrustrirani, jer sumnjaju da je uredništvo namjestilo rezultate, došlo je do razbijanja stakala na uredništvima širom Indije, a kulminacija se desila na Tibetu, jer se i kineski čitaoci ne mogu složiti sa novim imenom, pa čak optužuju Inkognita M da je on sve to dogovorio sa izvjesnim Dalajlamom. Kineske vlasti to sve zataškavaju zbog Olimpijade i guraju na teren politike i nekih nacionalinih problema što je danas moderno u svijetu, tako da mi ovdje dobivamo iskrivljenu sliku o povodu tibetanskih nemira. Gebrie alijas Đimi se što je najtajnija vijest, ipak dogovorio sa FT za ekskluzivni intervju i čim dobijemo primjerak FT sa intervjuom tajno ćemo prepisati neke pasuse.